Iz trbuha diva

Cijevi? Činilo mi se kao da ih vidim kako idu oko cijelog globusa, kroz njih teče voda, nafta, krv.
Mila Kumbatović

 

Umjetnici iz zbirki MMSU: Darko Bavoljak, Dušan Džamonja, Sergije Glumac, Edo Kovačević, Pawel Kowzan, Mila Kumbatović, Zlatko Kutnjak, Gabriele Mucchi, Nadija Mustapić & Marin Lukanović,  Rene Rusjan, Vjekoslav Parać, Sava Šumanović,  Romolo Venucci
Pozvani umjetnici: Marijan Crtalić, Boris Cvjetanović, Matija Debeljuh, Josip Pino Ivančić, Harun Farocki, Alen Floričić, Mikhail Karikis & Uriel Orlow, Zlatko Kopljar, Siniša Labrović, Kristina Leko, Luiza Margan, Marko Marković, Jenny Perlin, Goran Škofić

Radno vrijeme:
utorak – petak: 11 do 14 i 17 do 21, subota i nedjelja: 11 do 14 i 18 do 21 sat

Vodstva i večernje kino: četvrtak 20. 8. i 3.9. u 20 sati, projekcije filmova: Nadija Mustapić & Marin Lukanović: Rikard Benčić, na primjer; Jenny Perlin: Upornost i kako ju razviti, 20. 8. u 21 sat; Marijan Crtalić: Industrijski raj, Harun Farocki: Radnici napuštaju tvornicu, 3. 9. u 21 sat na terasi muzeja

Nastavljajući se na Industrijski krajolik održan u Muzeju 2005., izložba okuplja radove iz zbirki i pozvanih umjetnika. U skicoznom formatu prati veze između umjetnosti i industrije kroz 20. stoljeće – između vjere i nepovjerenja u tvorničko okrilje pa do njegova gašenja u jeku posttranzicijskih procesa. Promatra kako su umjetnici reagirali na industrijsko i takozvano postindustrijsko okruženje, na što aludira naslov koji dolazi od projekta Luize Margan Within the Giant’s Belly o zapelom statusu nekadašnjeg riječkog giganta – Brodogradilišta 3. Maj.
Uz specifične primjere s domaćeg terena, pojedini radovi procese deindustrijalizacije dovode u šire veze s nastupom fleksibilizacije radnih odnosa i globalizacije svjetske ekonomije. Izloženi su i primjeri iz muzejskog fundusa koji se dotiču različitih projekcija kulture rada, protežući se unutar industrijskog krajolika uglavnom do devedesetih godina. Razdjelnice između korisnog i nekorisnog; strojnog (ustrojenog) i diverzijskog; progresa i zastoja, podvučene su kao sporne. Tome pridodajemo povratnu spregu između krize rada i razgradnje urbaniteta u kojem se javni i društveni, a i imaginarni prostori spotiču o logiku ‘slobodnog tržišta’ i sinopsis kratkog roka trajanja, uz ubrzavanje osjećaja potrošenosti kao tegobe današnjeg čovjeka.

Ako su nusproizvodi industrije, strojeva, kretanje i brzine koji ih prate, …karakteristika ranog 20. stoljeća kada se ta umjetnost rađala, pitamo se kakve se slike rada javljaju u suvremenoj umjetnosti. Kako umjetnički radovi ukazuju na stranputice progresa, opirući se svođenju rada na suhoparne kvantitativne kriterije? U okruženju propalih tvornica, isprevrtanih društvenih vrijednosti i širenja tjeskobe, iskaču pitanja o kulturi rada izvan radne nužde i naloga učinkovitosti. Iz trbuha diva kruli. Podgrijavaju se odložene razine stvarnosti, zabačene ili preskočene pojedinosti radne panorame koje ističu proturječja u današnjem sustavu rada, ali i pozivaju na očuđavanje svakodnevnog i normaliziranog, na ludičku obranu protiv iznurenosti radom ili pak potragom za poslom. Radi vježbanja imaginacije. I prkosa.

Kustosica: Ksenija Orelj
Suradnica na izložbi: Neva Lukić

Foto:  Luiza Margan, Što tijelo može, poster – inkjet print, Više od nas, ready made; ulomci instalacije Iz trbuha diva, 2013.

Podrška: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske