Izlaganje Ivana Marušića Klifa u MMSU biti će njegov prvi samostalni nastup u Rijeci. Budući da od 2012. nadalje pratimo njegove učestale nastupe, ponajprije u Zagrebu gdje nalazi adekvatan prostor za izvedbe (Pogon, Umjetnički paviljon), namjera nam je predstaviti ga riječkoj publici. Razlog više je i njegov produkcijski i istraživački uzlet fokusiran na  mogućnosti procesiranja i generiranja slike-zvuka kojeg najavljujemo naslovom Novi radovi.

U Rijeci je Ivančić posljednji puta viđen s radom Bez-DOM-ni koji je nastao u suradnji s beskućnicima u sklopu umjetničkih intervencija u javnom prostoru (Spajalica 2014.). Sa Materijalno.sti se iznova bavi sirovim aspektima svakodnevice, u njoj pronalazeći ona tjeskobna, ali naprosto životna veziva koja se ne daju svesti pod kvantitativne kriterije i logiku jačeg zbroja.

Moj rad temelji se na gradnji stvari koje su korisne i za zajednicu i za pojedince. Najvažnije je pri tome da koristim svoj identitet, ali ne zbog toga da kažem ljudima da dolazim iz romske zajednice, da sam Romkinja, već zato da im kažem da je moja umjetnost zapravo stvarnost i moj način života.
Odrastanje u getu bivajući jedna od “bijelih” djevojaka, daje mi još jedan drugi pogled na svijet. Kao mlada djetinjstvo sam provela na ulici, i to me je naučilo da vidim sebe kao nekoga tko će biti u stanju govoriti o svim tim stvarima, a tada sam shvatila i da imam talent za umjetnost.

Selma Selman

Tandem Žižić/Kožul kontinuirano mapira spektar faktora post-tranzicijske stvarnosti u kojima se otkriva raskorak između ekonomsko-društvene stvarnosti i njezine prezentacije kroz različite mehanizme marketinške industrije.