WorkShope online: Neža Knez (WHW Akademija)

28.3.–20.4.2020.

Iako smo daleko dogurali, vrijeme je da se vratimo nazad – rekla bi Neža Knez u svom prijedlogu rada za suradnju ‘S kolekcijom’ transferirajući slogan brenda Virgina Slims cigareta u radnički kontekst nekadašnje tvornice duhana Rikard Benčić.

Iako je cilj umjetničkog rada bio performansom opredmetiti samu ideju, Neža nam ovdje predstavlja razigrano pripremljenu video dokumentaciju pripremnog istraživanja rada ‘Daleko’.

‘We have come a long way, baby’ (‘Daleko si dogurala, dušo’) čuvena je povijesna tvrdnja vezana uz Virginia Slims cigarete, korištena za oglašavanje tog branda od 1960-ih do 1990-ih. Nije se radilo samo o sjajnom publicitetu navedenih cigareta i branda, već i o okidaču za brojne feminističke reakcije. Trenutna zgrada Muzeja moderne i suvremene umjetnosti (nekadašnja tvornica Rikard Benčić) bila je jedna od prvih tvornica cigareta u ovoj regiji koja je proizvodila duhan Virginia. U svom se radu za izložbu ‘S kolekcijom’ nisam fokusirala na ovu specifičnu temu, već samo posuđujem slogan branda cigareta i stavljam ga u novi kontekst.

Tijekom godina radnički je kolektiv izgradio čvrste prijateljske veze među svim zaposlenima (i radnicima i vodstvom). Što je autentičnije od snažne povezanosti među ljudima? Ljudi su se okupljali, razmjenjivali mišljenja, pokrenuli likovnu školu i izložbe, kulturno se obrazovali, izdavali novine, pokretali kuglačke klubove, zapošljavali vlastite tvorničke doktore i drugo. Pitam se može li ovaj psihički i fizički kolektivni prostor stvoren za vrijeme tvornice Benčić biti razmatran kao nematerijalna kolekcija sadašnjice.

Zanimaju me pitanja izgradnje, prikupljanja, sastavljanja, kao i nasuprotni procesi poput dekonstruiranja i drugih. Koje je značenje vertikalnog i horizontalnog, što označava zid, postament ili pozornica? Za svoj umjetnički rad ‘S kolekcijom’ namjeravala sam izgraditi zid od crvenih cigli u urbanom okruženju Rijeke, na Korzu. Zid je trebao biti ondje samo na dan i potom bismo – ja i zaposlenici MMSU-a – uzeli cigle i odnijeli ih u zgradu muzeja. Ondje bismo ih spustili na pod galerijskog prostora i stvorili novi oblik: postament ili pak pozornicu. Na vrhu pozornice stajala bi napisana izjava: ‘We have come far enough, time to go vice-versa’ (‘Daleko smo dogurali, vrijeme je da se vratimo natrag.’). Ovom bi akcijom svi zaposlenici MMSU-a razbili zid i napravili postament za jednog od bivših radnika Tvornice Rikard Benčić. Ideja je da on tijekom otvorenja izložbe, stojeći na postamentu, pročita imena svih ljudi koji su nekad radili u Tvornici Benčić. Nakon čitanja, preostali bi postament, mikrofon, stalak s novinama (i imenima), izjava na pozornici i video snimka šetnje i izgradnje sa zaposlenicima MMSU-a.

Rad može biti izveden samo za vrijeme interakcije, za vrijeme dodira, za vrijeme verbalne i tjelesne komunikacije. Kako trenutno živimo u vrijeme kada kolektivno tijelo ne može biti kolektivno u smislu fizičkog kontakta, odlučila sam prikazati jednostavnu video dokumentaciju svog istraživanja skrivene ili zaboravljene prošlosti zgrade, koja unutar sebe nosi mnogo različitih kolektivnih sjećanja.

VIDEO POGLEDAJTE OVDJE

 

Neža Knez

Neža Knez (Ljubljana, 1990.) magistrirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani 2017. godine. Izlagala je u Sloveniji i u inozemstvu te primila nekoliko nagrada, među kojima je Prešernova studentska nagrada Sveučilišta u Ljubljani te nagrada Grupe OHO. Trenutno je polaznica WHW Akademije u Zagrebu. Neža stvara u raznovrsnim medijima, kao što su audio, video, fotografija, performans, javna akcija, crtež i klasična skulptura. Njen umjetnički interes nalazi se u sadašnjici i teži pogurivanju “normalnog” do njegovih krajnjih granica različitim intervencijama, rezovima i kolektivnim akcijama, unoseći vlastito tijelo ili pozivajući i druga tijela kao sudionike.

http://www.nezaknez.com/