Izložba Malo o životu autora Borisa Cvjetanovića predstaviti će seriju fotografija Bolji put koja je snimljena 2012. godine u vrijeme umjetnikova boravka u Rijeci, te tri videa: Toliko toga stane u jedan život, Martina i Dori i Što nisam Lupar.

Izložba Puzajući Armagedon Tomislava Brajnovića (Zagreb, 1965.), donosi presjek radova nastalih od kraja devedesetih do danas, od kojih su mnogi rijetko viđeni i javno predstavljani. U kaleidoskopskom postavu okuplja dvadesetak radova, od instalacija, objekata, ready made serija do videa i audio kompozicija. Nastoji odraziti relativno kratku, previranjima zasićenu povijest novog milenija u kojoj se poput tempiranih bombi ponovno vraćaju totalitarni elementi prošlog stoljeća.

“Ljude treba smatrati prijateljima, ne plašiti ih, ne mučiti, ne gnjaviti zamršenostima i nejasnoćama, već im olakšati da razumiju doslovno sve što im se slikom želi reći.” Osim što ovaj citat iz mjesečnika Naša fotografija, koji Milan Šober potpisuje 1954., izriče autorov svjetonazor i radnu etiku, svjedoči i nečemu drugom: da fotografije ipak proizlaze iz analitičke misli, iz nekoga predhodnog stanja introspekcije kojom se utvrđuju razlozi i polazišta obraćanja fotografijom. Iz takvih je poriva nastao i uži izbor najznačajnijih fotografija iz njegova opusa, posloženih u album koji izlažemo u ovoj prigodi, obilježavajući šezdeset prvu godišnjicu njegove samostalne izložbe u Malom salonu. Događaj je to važniji što je Šoberovo izlaganje u siječnju 1955. ujedno i prvo samostalno predstavljanje nekog fotografa u Rijeci.

Umjetnici: Stefano Cagol (Italija), Nemanja Cvijanović (Hrvatska), Igor Eškinja (Hrvatska), Hannes Egger (Italija), Michael Fliri (Italija), Miroslav Hašek (Češka), Zdena Kolečková (Češka), Richard Loskot (Češka), Michaela Thelenová (Češka), Slaven Tolj (Hrvatska)

Kustosi: Michal Koleček (Češka), Camilla Martinelli (Italija)

Suradnice na izložbi: Kora Girin i Ksenija Orelj

Koristeći specifičnu arhitekturu, Tadićevi radovi djeluju poput umanjenih galerijskih ili muzejskih poligona i nude vizualnu reviziju svakodnevne optike kao i izložbenih okvira, pravila postavljanja i prikazivanja. Hibridnim formama mijenjaju konvencionalni dojam izložbenog prostora, odustaju od njegovih zidnih gabarita i uobičajenog nizanja predmeta uz zadane pregrade.