Zdena Kolečková & Jiří Černický

Zdena Kolečkova pojavila se 90-ih godina kao jedna od predstavnica perspektivne generacije ženskih umjetnica. Koncept izložbe umjetnice Zdene Kolečkove temelji se na procesualnoj instalaciji nazvanoj Chemistry / Perpetuum racionalis (2017. –2018.), kojom se umjetnica vraća svome projektu Made in Ghetto iz 2012. Za izložbu Nije mlijeko sve što je bijelo Kolečková koristi znanstvene metode kao i svakodnevne rutinske poslove, vrtlarenje, uključujući i kemijske te gastronomske eksperimente. Racionalni, znanstveni postav izložbe upotpunjen je romantičarskim skautiranjem okoliša, koji je umjetnici strašno blizak i razotkriva duboku motivaciju koja seže do razljućene osjetljivosti kad je u pitanju odgovornost zajednice.

Od bilja prikupljenog u susjedstvu tvornice kemikalija Spolchemie, koja se nalazi u središtu moga rodnoga grada, napravila sam mješavine za čaj i kavu, oblikovala ih u proizvod koristeći ambalažu koja izgleda kao slični proizvodi iz trgovina zdrave hrane. Pomoću standardnih laboratorijskih analiza utvrdila sam količinu teških metala i aromatskih ugljikovodika koji su sadržani u pripravcima čaja i kave.

Vodu iz odljeva kemijske tvornice sam koristila za navodnjavanje hidroponično uzgojenih bilja i povrća. Nakon žetve ponovno sam ih analizirala u akreditiranom laboratoriju zbog prisutnosti istih štetnih tvari.

U oba ova slučaja biljke su postale žrtve, ne samo kao puki eksperimentalni organizmi, već kao i nositelji značenja koji simbolički predstavljaju stanovnike grada s kojima dijele identično okruženje.

(Zdena Kolečková)

U projektima okupljenim u izložbi Kavez za zrakoplove, Jiří Černický oblikuje koncept vizionarskog aktivizma, što je dokaz vjere u potencijal umjetnosti i njezinu sposobnost da revolucionarnim društveno-kulturnim činom pokrene društvene promjene. Za ovu izložbu umjetnik je pripremio kolekciju radova koji propituju nejasnu, ali nadahnjujuću granicu između kreativnosti i ushita koje nastaje u duhovnom iskustvu.

Bavi se pitanjima vezanima za prirodu umjetničkog djela te istražuje granice izričaja u smislu medija i formata, uvažavajući permeabilnost medija i prostorne dimenzije u koje se rad smješta.