Zabava pjesnika: Božidar Rašica, iz zbirke MMSU

Horizonti, 8. 7. – 13. 8. 2022.

Kamenolom, 18. 8. – 17. 9. 2022.

MMSU nastavlja promovirati svoje zbirke priređivanjem većih i manjih izložbi. Ovaj put riječ je o likovnom umjetniku, arhitektu i scenografu Božidaru Rašici (1912. – 1992.), a povod je 110. obljetnica njegova rođenja i 30. obljetnica njegove smrti. Izložba prikazuje radove iz specijalizirane Zbirke Božidar Rašica koji su posljednji put izlagani 2007. u Malom salonu i 2009. godine u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku. Oblikovana je kao dvojna izložba s izmjenjivim postavom tijekom tri mjeseca. Izložba okuplja četrdesetak radova iz Zbirke, koja je osnovana donacijom prije osamnaest godina. Većina radova dosad nije izlagana, tako da se radi o njihovom prvom predstavljanju kroz tematsko-studijsku izložbu.

Prvi postav komparativnog je karaktera te okuplja Rašičine apstraktne i figurativne radove s temom horizonta i kompozicijom horizontala, uočenom u primorskim i istarskim motivima. Drugi dio je likovno-dokumentarni i uključuje slike sa crtežima koji su im prethodili, a posvećena je jednom od Rašičinih omiljenih toponima, kamenolomu u Vrsaru. Predstavljamo radove u različitim tehnikama, gvaš, tempera, pastel, flomaster, nastale od pedesetih do osamdesetih godina 20. stoljeća. Izložbom slijedimo dvojni karakter svojstven Rašičinom likovnom djelovanju, između tradicije i eksperimentiranja, formalizma i inovativnih rješenja, prikazujući radove bliske EXAT-u 51, kao i klasične pejzaže kojima se umjetnik posvećuje čitavog života. Bavimo se mogućnostima predstavljanja jednostavnih, konvencionalnih radova, koji su slabo izlagani, a čine velik dio muzejske zbirke. Postavljamo ih ambijentalno, kao nit vodilju slijedeći Rašičina scenografska rješenja jer su njegovi scenografski radovi posredno vezani sa slikarskim. Tu prvenstveno mislimo na afirmaciju kolorističkih odnosa onkraj neutralne palete koja služi potenciranju plošnosti i ritmiziranju ploha, s bojom kao aktivnim sudionikom prikaza. Bez obzira na njihovu neujednačenost u smislu likovnog dosega, radovi su zanimljivi kao podsjetnik na dugotrajnu slikarsku tradiciju vezanu uz more i priobalje, u kojoj je čovjek neznatan spram elemenata vode i zraka, zemlje i vatre. Kako kaže umjetnik u mladenačkim danima: Sunce, svjetlost, intenzivna svjetlost, obzorje, boje, oblici, zidine, grad, ulice, sve je to uzbudilo moju maštu.

Kustosice: Ksenija Orelj, Diana Zrilić

Dizajn: Ana Tomić i Marino Krstačić Furić

Foto: Božidar Rašica, Sunce, 1989., MMSU-3592

Božidar Rašica (Ljubljana, 28. 12. 1912. – Zagreb, 13. 9. 1992.)., hrvatski arhitekt, scenograf i slikar. Slikati započinje u dvadesetim godinama svoga života, kada s obitelji seli u Dubrovnik. Nakon figurativne faze, njegov je rad obilježen apstrahiranjem te sudjeluje u radu grupe EXAT 51 i izlaže u Zagrebu, Beogradu i Parizu. Kasnije se vraća figuraciji s intenzivnim kolorizmom i slika do poznih osamdesetih godina. Arhitekturu studira u Rimu, Beogradu, Varšavi i Zagrebu, gdje diplomira 1942. i 1966. postaje izvanredni profesor. Uz urbanističko-arhitektonske planove radi objekte različitih namjena (npr. zgrada u Vukovarskoj aveniji, škola u Mesićevoj ulici, 1953., Informativni centar i paviljon Njemačke na Zagrebačkome velesajmu, 1964., adaptacija Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu, 1966. – 1968. i Splitu 1970. – 1980., uređenje dubrovačke tvrđave Revelin, 1987.) Ranih pedesetih godina 20. stoljeća započinje scenografski rad, osobito u Zagrebu i Dubrovniku, ali i drugim gradovima, poput Londona i New Yorka, npr. Heraklo (HNK Zagreb, 1958.), Operabus (3. muzički bijenale, Zagrebačko dramsko kazalište, 1965.), Curlew River (Memorial Chapel, New York, 1967.), Neron (Splitsko ljeto, Peristil, 1989.).