Venecijansko bijenale arhitekture: Izvješća s bojišnice; to trebamo – to radimo

Projekt pod naslovom to trebamo – to radimo hrvatskog tima arhitekata i kulturnih radnika: Dinka Peračića (koji je i povjerenik nastupa), Mirande Veljačić, Slavena Tolja i Emine Višnić pretvara zgrade koje su izgubile svoju primarnu svrhu ili nikada nisu bile korištene kao što je planirano u mjesta intenzivne kulturne produkcije i socijalnih interakcija. Uz samu izložbu u Arsenalima koja se otvara u petak, 27. svibnja u 14 sati, bit će predstavljena i prateća publikacija. Projekt predstavlja tri slučaja arhitektonskih i kulturnih praksi u tri hrvatska grada, kao primjere ne samo izvještavanja s “bojišnice”, nego i djelovanja na “bojišnici”.
Fokusiran na sadržajnu rekonstrukciju triju građevina –  bivšu tvornicu Jedinstvo u kojoj djeluje kulturni centar POGON i niz organizacija nezavisne kulture i mladih u Zagrebu, H-zgrade kompleksa Rikarda Benčića kao budućeg Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci i Doma mladih u Splitu. Autori formuliraju jasnu namjeru: „Želimo predstaviti arhitektonski rad kao širu društvenu disciplinu koja može koristiti različita sredstva i surađivati sa sudionicima-korisnicima, podržavajući i nadahnjujući zajedničke napore, izgrađujući prostore koji postoje i koriste se za opće dobro“.

Osim samih građevina i arhitektonskih projekta njihove rekonstrukcije, na izložbi u Arsenalima prikazat će se i živa kultura koja se odvija u ovim prostorima: niz radova suvremenih umjetničkih i kulturnih praksi, kao i različiti projekti institucija koje upravljaju ovim prostorima te nezavisne kulturne scene, umjetnika i aktivista koji ih koriste. Za potrebe izložbe naručeni su i posebni umjetnički radovi: video instalacija Institucije treba graditi skupine BADco., niz fotografija prostora i programa Damira Žižića te modeli Antonije Veljačić. Među ostlim, pokazate će se i novi radovi primjerice Igora Eškinje, Ane Hušman, Gorana Petercola, Marka Markovića. U knjizi, osim samog predstavljanja ovih praksi i konkretnih projekata, bit će objavljeni tekstovi  stručnjaka i praktičara, koji ovim primjerima daju širi kontekst kroz promišljanja o kulturnom, političkom i širom društvenom značaju takvih arhitektonskih i kulturnih praksi. Neki od autora tekstova su: teoretičar arhitekture Maroje Mrduljaš, dekan  za istraživanja na Fakultetu arhitekure na Illiniois Instute of Technology Vedran Mimica, nizozemski teoretičar arhitekture i izdavač Hans Ibelings, kulturni radnik i istaživač Davor Mišković, stručnjakinja za kulturne politike Ana Žuvela.
Dinko Peračić i Miranda Veljačić su suosnivači i voditelji Platforme 9,81, a ujedno su i autori triju prikazanih arhitektonskih projekata. Emina Višnić je ravnateljica ustanove POGON – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade, a Slaven Tolj je ravnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci.  S obzirom da su oni sami kustosi, kulturni menadžeri, aktivisti, sudionici i pokretači kulturnih praksi koje djeluju izvan tradicionalnih okvira i izgrađuju vlastite sustave rada, autori prikazuju svoja neposredna iskustva na  „bojišnici“ arhitekture i kulture.

Prezentirani radovi, programi i publikacije u sklopu postava

Naručeni radovi: BADco., video instalacija Institucije treba graditi, Damir Žižić, fotografije , Antonija Veljačić, makete i figure
Izloženi umjetnički radovi: Tamara Bilankov, Valentino Bošković, Milan Brkić, Nemanja Cvijanović, Chweger, Vuk Ćosić, Tanja Deman, Ante Despot, Dušan Džamonja, Igor Eškinja, Fog Frog Dog, Fogsellers, Momčilo Golub, Gracin, Slavko Grčko, Igor Hoffbauer, Ana Hušman, Damir Bartol Indoš, Sanja Iveković, Ante Jakić, Japanski premijeri, Jarboli, Ivan Kožarić, Zlatko Kutnjak, Mirna Kutleša, Vladimir Kuzman, Marin Lukanović, Mance, Marinada, Marko Marković, Ivan Marušić Klif, Josip Maršić, Zoran Medved, Giovanni Morbin, Nadija Mustapić, Vanja Pagar, Pasi, Ivana Pegan, Goran Petercol, Porto Morto, Anil Podgornik, Radiona.org (Igor Brkić, Damir Prizmić), Radost!, Rolo, Petar Smajić, Saša Spačal, Aleksandar Srnec, Svemirko, Goran Škofić, Nebojša Šobić-Šoba, Mirjan Švagelj, Marko Tadić, Althea Thauberger, Zoran Todorović, Drago Tršar, Ivo Vičić, Silvio Vujčić, Artur Žmijevski

Prezentirani programi i publikacije: Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Arkzin, Art Squat, Autonomni kulturni centar – Attack!, BADco., BLOK, Cirkorama, Confusion / Illectricity Festival, Domino / Queer Zagreb, Dopust / Dani otvorenog performansa, Drugo more, Festival mediteranskog filma Split, Galerija 90-60-90, Hrvatsko dizajnersko društvo, IKS Festival, Info zona, Kam-Hram, Kino Klub Split, KLFM-radio u zajednici, Koalicija udruga mladih-KUM / Klub Kocka, KONTEJNER, Kulturtreger / Booksa Klub, Mala performerska scena, Mavena, Mreža Clubture, Mreža mladih Hrvatske, Multimedijalni institut, Multimedijalni kulturni centar Split, Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, Okus doma, Platforma 9.81, POGON, Pravo na grad, Pričigin-Festival pričanja priča, QueerANachive, Radiona.org, ROOM 100, Savez udruga Operacija Grad / Platforma Upgrade, Split Film Festival, Sportski i penjački klub Lapis, Slobodne veze, TALA-plesni centar, UBU-udruga bivših učenika Škole primijenjene umjetnosti i dizajna Zagreb, Udruženje za razvoj kulture-URK / Klub Močvara, UIII / Udruga za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja, Vijeće mladih Benčić, WHW – što, kako i za koga, Zaklada Kultura Nova 

Arhitektura kao društveni proces

Odražavajući situaciju na “bojišnici” hrvatske arhitekture i kulture projekt to trebamo – to radimo prikazuje nove kulturne prakse koje se odvijaju izvan tradicionalnih reprezentativnih okvira. Tijekom vremena i putem djelovanja kulturnih aktivista i arhitekata ta mjesta postala su rješenje za nezavisne organizacije, umjetnike, aktiviste i angažirane građane da koriste te prostore za svoje programe. Radi se o napuštenim ili nedovršenim građevinama čije prazno stanje daje određeni osjećaj slobode – budući da ih nitko drugi ne koristi, doimaju se kao otvoreni resursi koji se mogu slobodno koristiti. Kroz rad arhitekata i stanovnika i korisnika prostora nemogući uvjeti su žurno pretvarani u moguće, ne odustajući istovremeno od dugoročnih primjena i stvarnih unaprjeđivanja prostora.
Započete kao privremena rješenja, ove zgrade bile su u vrlo lošem stanju te se kroz vrijeme korištenja postupno i mjestimično uređuju, na inicijativu i uz ulaganja njihovih stanovnika, odnosno korisnika, kao i povremena ulaganja gradskih uprava, koje su i vlasnici prostora. Međutim, ti objekti su i dalje u takovom stanju da ih treba  rekonstruirati i reorganizirati kako bi odgovarali posebnim režimima korištenja i različitim vrstama događanja te su zato za njih izrađeni i sveobuhvatni arhitektonski projekti rekonstrukcije.
Naspram standardnog postupka arhitektonskog rada u kojem investitor određuje zadatak, a arhitekt daje projektantski i tehnički odgovor u skladu s kojim se građevine grade i daju na raspolaganje korisnicima, ove zgrade su nastanjene umjetnošću i kulturom prije nego su završene, a arhitekti se uključeni tijekom cijelog procesa. Arhitektonski angažman započinje u fazi dok postoji potreba i problem, a ne kada je projekt već definiran i riješeni drugi preduvjeti za gradnju. Arhitektura počinje od problema, ne od projekta što je čini dijelom društvenog procesa za kojeg radi.

Materijalizacija muzeja: MMSU u H zgradi

Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, godinama već pokušava osigurati novi  prostor, jer je onaj trenutni unajmljeni galerijski prostor na zadnjem katu knjižnice neadekvatan za njegovo široko postavljeno programsko djelovanje. Nakon neuspjelih pokušaja da se završi nekoliko velikih kulturnih projekata, uključujući zgradu MMSU, pokrenuta je inicijativa za ponovno korištenje bivšeg tvorničkog kompleksa Rikard Benčić putem izravnih i minimalnih intervencija. Metode i sredstava koji su razvijeni i oprobani na nezavisnoj kulturnoj sceni se sada koriste za jednu javnu instituciju, što ima za rezultat materijalizaciju prostora i aktivnosti, umjesto da ostaju u trajnom stanju čekanja. Ovim manevrom Muzej je izašao iz hibernacije i postao institucija u razvoju, u izgradnji i transformaciji. Rekonstrukcija H zgrade za potrebe muzeja dio je projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, a uz redovne aktivnosti muzeja, brojne izložbe i druge programe, Muzej poseban naglasak stavlja na projekte koje omogućuju izravno sudjelovanje zajednice. Muzej će razviti jedno posebno mjesto: Kuhinja – centar kreativnih migracija.
Muzej se useljava u prostor u minimalnom održivom stanju u kojem može započeti sa svojim društvenim i kulturnim radom, uz mala ulaganja. Program i prostor zajedno će se organski razvijati. Arhitektura je ponudila osnovu po kojoj će se svaka nova intervencija kojom se unapređuje prostor uklopiti u buduću cjelinu. U prvoj fazi muzej će zauzimati samo dio prizemlja i prvog kata jednog krila H zgrade, u drugoj će koristiti cijeli taj prostor, a u slijedećim fazama proširiti će se na gornje dvije etaže. Postojeća industrijska zgrada dobiva novi komunikacijski sustav koji omogućuje jednostavno  i robusno kretanje čime se naglašava njena izvorna industrijska logika.

http://www.we-need-it-we-do-it.org

Više