RE:akt! – Reconstruction, Re-enactment, Re-reporting

Posljednjih godina pojam re-enactment (ponovna izvedba) i prakse na koje se on odnosi u umjetničkom kontekstu imaju sve više uspjeha.

Konceprija RE:akt! Platforma:  Janez Janša
Producent: Aksioma – Institute for Contemporary Art, Ljubljana www.aksioma.org

Izložba realizirana sredstvima:
European Cultural Foundation
Ministarstva kulture Republike Slovenije
Grada Ljubljane
Grada Rijeke

Zahvala: Irwin, Claude Lelouch – LES FILMS 13, Moderna galerija Ljubljana,
MGLC – International Centre of Graphic Arts Ljubljana, RPS d.o.o.

Popratni  programi:
Okrugli stol (organizacija Drugo more): četvrtak, 28. svibnja 2009. u 17 sati

S jedne strane, čini se da je uspjeh ponovne izvedbe povezan s usporednim, sve energičnijim povratkom performansu, jednako kao žanru kojemu su skloni novi naraštaji, kao i umjetničkoj praksi s vlastitom povijesti. S druge strane pojam ponovne izvedbe prati dvije pojave koje barem na prvi pogled imaju vrlo malo zajedničkog: ponovno postavljanje umjetničkih performansa iz prošlosti i ponovni posjet, u obliku performansa, „zbiljskim“ događajima – bez obzira jesu li povezani s poviješću ili aktualnim, prošlim ili sadašnjim situacijama.

„RE:akt! Reconstruction, Re-enactment, Re-porting“ pokušava istražiti kompleksnost tog koncepta i riješiti ga se, pristupajući ponovnoj izvedbi ne samo kao „igranju uloga uživo“ ili „oživljenoj povijesti“, nego više kao strategiji sa svrhom kulturne kritike, analize i umjetničkog izraza. „RE:akt!“ – u značenju ne samo „ponovne izvedbe“, nego također i „odgovora / reakcije“ i „Režiramo: akt!“ – suprotstavlja se aktualnom ideološkom i intelektualnom kanonu, strukturama vlasti te politikama i putovima raspodjele ponovnom izvedbom odabranih povijesnih i kulturno relevantnih događaja. Postupkom analize, dekonstrukcije, ponovne izvedbe i ponovnog pripovijedanja, multimedijski, istraživački i izvedbeni projekt „RE:akt!“ propituje ulogu medija u manipulaciji recepcijom i stvaranju postmodernih povijesnih mitova i suvremene mitologije.

Tako „RE:akt! , Re-enactment, Re-porting“ u postavi talijanskog kritičara umjetnosti i kustosa Domenica Quarante okuplja deset različitih pristupa konceptu izvedbe: od Ich Lubbe Berlin! (2005., SilentCell Network), specifične verzije paljenja zgrade Reichstaga u Berlinu 1933., kojom se istražuje suvremeno značenje simbola poput samoga Reichstaga i pojmova poput „komunizma“ i „terorizma“, do Das KAPITAL (2006., Janez Janša), performansa koji jezikom popularnih uličnih umjetnika ponovno postavlja okupaciju Čehoslovačke snagama Varšavskog ugovora iz 1969.; od C’était un rendez-vous (déja vu) (Janez Janšau suradnji s Quentinom Drouetom), projekt koji se poigrava paradigmatskom poviješću poznatog umjetničkog djela, filma C’était un rendez-vous udea Leloucha, od cinema veritédo medijske fikcije i do VD kao VB(2007.), niza akcija u kojima Vaginal Davis, grande dame homoseksualnog miljea Los Angelesa, vodi dijalog s performansima Vanesse Beechcroft. U Triglavu na Triglavu(2007. – 2008.), trojica umjetnika, Janez Janša, Janez Janša i Janez Janša ponovno postavljaju poznati performans Grupe OHO iz kasnih šezdesetih, koji je nedavno preuzela grupa IRWIN svoju seriju Like to Like (2004.), izvodeći ga na samom Triglavu, a zatim ga pretvarajući u monumentalnu zlatnu skulpturu, dok u Slovenskom narodnom kazalištu (2007.) Janez Janša pretvara neslavan nedavni rasistički čin usmjeren protiv Roma – poznat u Sloveniji kao „slučaj Ambrus“ – u kazališni komad, ponavljajući ga onako kako su ga prikazali masovni mediji. U Sintetičkim performansima (2007.), Eva i Franco Mattes ili 0100101110101101.ORG virtualnoj platformi Drugog života obnavljaju niz povijesnih performansa koji su sve osim virtualni, promišljajući teme poput tijela, nasilja, seksa i boli i na taj način istražujući značenje tih pitanja u virtualnom svijetu. U SS-XXX | Die Frau Helga (2007.), Janez Janša u suradnji s Dejanom Dragosavcem Rutom dodaje pojedinosti i dokaze „urbanoj legendi“ koja se nedavno pojavila na mreži i u glavnim medijima, a odnosi se na pretpostavljenu nacističku konstrukciju lutke za seks. Tako performans i rekonstrukcija nipošto nisu jedine strategije usvojene u projektu „RE:akt!“, koji obuhvaća i strategije poput dokumentiranja, remiksa, ponavljanja zvuka, rekonstrukcije i remedijacije (poput projekta Dan kad je São Paulo stao iz 2009., brazilskog umjetnika Lucasa Bambozzija) te medije poput fotografskog otiska, videa, medijske instalacije, pa čak i arhitekture (poput projekta Il porto dell’amore Janeza Janše u suradnji s Bor Pungerčičem, hommagea Fiume kao primjera piratske utopije).
Izložba Re:akt! Reconstruction, Re-enactment, Re-reporting ove godine je također predstavljena u Nacionalnom muzeju suvremene umjetnosti u Bukureštu te u galeriji ŠKUC, Ljubljana.

Semper alius et idem – okrugli stol uz izložbu RE:akt!
Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Dolac 1, Rijeka
četvrtak, 28. svibnja u 17 sati

moderator: Antonio Caronia
sudjeluju: Janez Janša, Tomislav Medak, Domenico Quaranta, Sunčica Ostoić

Metoda re-enactmenta tj. ponavljanja događaja ili ponovne inscenacije povijesne situacije dugo je vremena bila rezervirana za državne priredbe u kojima su se glorificirale slavne pobjede i na taj se način stvarao i održavao mit o nacionalnom jedinstvu. Danas su ovu metodu preuzeli i umjetnici koji oživljavaju događaje iz prošlosti bez obzira imaju li službeno historijsko značenje, oživljavaju i umjetnička djela, napose performanse, a katkada u maniri re-enactmenta stvaraju imaginarne događaje. Koji je smisao re-enactmenta u umjetnosti i što umjetnike potiče da posežu za prošlošću tema je okruglog stola koji se odvija uz izložbu re:AKT koja se sadrži neke od najzanimljivijih umjetničkih djela koja ulaze u dijalog s prošlošću.