Politički grafiti u Puli

Publikacija i izložba kronološki dokumentiraju političke grafite na ulicama Pule iz razdoblja od 2006. do 2012. godine te izbor javno objavljenih osvrta, novinskih članaka i jedinog intervjua s anonimnim grafiterima. Sastavni dio arhiva su i dokumentacija intervencija brisanja političkih poruka s zida.

Izdavač publikacije koja je tiskana u kolovozu ove godine je Art radionica Lazareti iz Dubrovnika.

Izvod iz intervjua s anonimnim pulskim grafiterima:

– Prema sociološkoj definiciji, grafiti predstavljaju način ukazivanja na socijalne probleme. Jesu li oni za vas neki vid usmene kulture, odgovor na društvenu, umjetničku i medijsku cenzuru ili street art?

U središnjem dijelu vašeg pitanja se skriva odgovor, i to vješto zakamufliran. Spominjete društvenu, umjetničku i medijsku cenzuru, a i sami znate da ne postoji nešto takvo kao što je društvena cenzura dok, je drugi pridjev, umjetnost, također medij. Dakle, cenzura je riječ koja se koristi samo u jednom kontekstu, a to je onaj medijski. Kada se vaše pitanje ogoli, odgovor je jasan – da, grafiti su za nas nadomjestak medijske cenzure i neslobode.
Kada bi mediji bili slobodni, prije svih onaj najutjecajniji u Puli i Istri – Glas Istre, ne bi bilo niti grafita, niti ovog intervjua. Vaš medijski interes za naš rad upućuje na njegovu izrazitu političnost jer bi teško u ovoj situaciji bila privlačna samo njegova street art kvaliteta. Čini se da interes za porukama pulskog grafitera raste kako se osnovne političke slobode sve više gube. U konačnici, našem bi egu trebao odgovarati takav povećani interes za ta djela, ali ako je neizbježna posljedica tog interesa gubitak slobode, sve veća popularnost nas zapravo zabrinjava.

– Kome se obraćate grafitima i što s njima želite postići? Kako ljudi reagiraju na njih?

Sadržajem graffita želimo prokazati svu laž i cenzuru koja nas okružuje i koja nam diktira nedostojan život. Za razliku od klasičnih medija koji su sustavno porobljeni, graffiti se ne mogu cenzurirati uz svu volju vlasti, bar ne na jedan dan. Ovo vrijeme je dovoljno da na najfrekventnijim mjestima u gradu gra t kroz svoju kondenziranu poruku preuzme ulogu masmedija. Istina koja vrišti iz te poruke na zidu beskrajno nas veseli kao što odgovorne ti gra ti beskrajno iritiraju. Potlačena većina ih čita s užitkom, dok ih povlaštena manjina briše. Ovdje ne mislimo na same izvođače, komunalne redare koji po nalogu prefarbavaju zidove. Tek je njihova pozicija nezahvalna jer su po naredbi vladajuće stranke IDS pretvoreni u cenzora iako im to nije posao.