Pozivaju se prijedlozi koji će u promišljanju nasilja i stradanja ići u smjeru izbjegavanja njihova doslovnog prikaza. Polazeći od pretpostavke kako širenjem granica umjetnosti širimo i granice spoznaje, prednost će se davati prijedlozima koji afirmiraju eksperimentalne i intermedijske umjetničke prakse.
Izložbena dionica s radovima iz 70-ih godina obuhvaća širok spektar umjetničkih strujanja, poput analitičke, konceptualne, procesualne i peformativne prakse.
U društvu koje nastaje nakon razaranja i gorčine rata, ideja geometrije javlja se kao jedan novi mit: on u isto vrijeme sadrži mit solidnosti i praktičnosti… (Piero Pacini, 1976.).
