Milijana Babić – Tražim posao

Novi projekt Milijane Babić Tražim posao nastajao je tijekom posljednjih godinu i pol. Bavi se istraživanjem tržišta rada u domaćem kontekstu, a doslovno predstavlja potragu za zaposlenjem. Započinje oglasom u novinama: Vizualna umjetnica hitno traži bilo kakav posao.

Uz povremene pauze, oglas je objavljivan od siječnja 2011. do srpnja 2012. u lokalnim oglasnicima. Oglasna rečenica ističe dvije bitne stvari: posao traži vizualna umjetnica; ‘stvar’ je hitna. Najavljuje pozicioniranje umjetnosti kao rada, ali i poimanje rada na općoj razini, što se tijekom projekta ispostavlja isprepleteno. Informacija da vizualna umjetnica traži bilo kakav posao bila je mamac za svakojake ponude, ali nije izazvala profesionalno zanimanje. Uglavnom je pobuđivala seksualne i sumnjive konotacije, dok su sveprisutno važeće kvalifikacije za posao bile spol i godište. Umjetnica se konfrontirala ponižavajućim poslovima s obzirom na uvjete rada, samu zaradu, te odnos prema ženi – radnici. Tijekom projekta promijenila je više radnih mjesta, promovirala proizvode u trgovačkom centru, čistila poslovne i stambene zgrade, dijelila reklamne letke po gradskim četvrtima… Telefonski razgovori, poslovni sastanci, kao i različiti poslovi koje je prihvatila, dokumentirani su audio, foto i video zapisima, koji će biti predstavljeni na izložbi.

Tražim posao reflektira stanje na tržištu rada kroz govor u prvom licu. Izlažući samu sebe kao radnu snagu, Milijana Babić izaziva nekontrolirane uvjete i na vlastitoj koži bilježi proživljene situacije. Njezino tijelo postaje slika radnih i rodnih odnosa te medij iskazivanja bespoštednosti ekonomskog principa. Direktno progovara o neizvjesnoj sudbini velikog dijela stanovništva podvrgnutog fleksibilnim uvjetima rada, bez izgleda za stalno zaposlenje, regularno radno vrijeme, adekvatnu naknadu i radnička prava. Ujedno projektom ukazuje na nedovoljno otvaranu temu egzistencijalne ugroženosti suvremenih hrvatskih umjetnika, čiji je opstanak unutar struke primarno moguć uz vanjske izvore zarade. Problematizira gluha područja umjetničkog sustava, njegove rijetko eksponirane i diskutirane točke, manjkavost i neoperativnost umjetničkih institucija, zasjelost unutarnjih pozicija te frustrirajuće posljedice čekanja i odgađanja promjene. Položaj umjetnika izlazi na vidjelo u svojoj podređenosti manjkavim sredstvima za produkciju rada, rijetkim mogućnostima prodaje, upitnim honorarima, ali i u pristajanju na reprodukciju ovakvih uvjeta. Pritom se na široj razini postavlja i pitanje percepcije suvremene umjetnosti. Što podrazumijevamo pod ovim pojmom? Što znači biti suvremenim umjetnikom u Hrvatskoj? Gdje je i kako suvremeni umjetnik vidljiv i prisutan? Bujica pitanja ne zastaje u specifičnim domenama umjetničkog. Isječkom svakodnevice siromašnih i nepovlaštenih skupina, Babić ukazuje na različite strukture ugnjetavanja te rizične načine preživljavanja u društvu kontroliranom kapitalom.

U razgovoru s umjetnicom osvrnut ćemo se na povod i način nastajanja projekta Tražim posao. Milijana Babić govorit će o iskustvima koje je prošla, kao konobarica, čistačica, čuvarica izložbe, izlažući samu sebe kao radnu snagu i osobu drugog reda. Dio razgovora posvećen je pitanju što umjetnicu navodi na ovako radikalno izražavanje i da li je time moguće potaknuti promjene u razmišljanju o društvenim odnosima. Razgovor je i prilika za priču o uvjetima produkcije suvremene umjetnosti, široj društvenoj percepciji umjetnika te načinima zadobivanja javne pozornosti.

Milijana Babić (1974.) živi i radi u Rijeci. Diplomirala je 2002. na odsjeku Likovnih umjetnosti na Durban Institute of Technology, Durban, Južnoafrička Republika, a magistrirala 2007. na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje, Ljubljana. Dugogodišnja je suradnica Internacionalnog festivala suvremene umjetnosti – Mesto žensk u Ljubljani. Radi u okviru vanjske suradnje na Katedri za kiparstvo pri Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Od 2002. izlagala je na brojnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu.

Izložbu prati dvojezični katalog u dizajnu Maria Aničića.

Realizirana je sredstvima Odjela gradske uprave za kulturu Grada Rijeke, Primorsko – goranske županije, Ministarstva kulture Republike Hrvatske te Ri-telefax d.o.o.