Jiří Kovanda – Mliječna staza

Jiri Kovanda (rođen 1953. godine u Pragu) jedan je od najpoznatijih čeških suvremenih umjetnika čiji su radovi predstavljeni u kontekstu najvažnijih međunarodnih izložbi kao što su  Documenta Kassel (2007.) ili Sao Paolo Biennial (2012).

Stvaralački rad Jirija Kovande – koji se većinom sastoji od akcije, instalacije i intervencije, ali i slikarskih radova (nastalih najviše tijekom 1980-ih and 1990-ih) – izvrsno je primljen na međunarodnoj sceni, a predstavlja značajan i cijenjen položaj konceptualne umjetnosti kasnog modernizma koja promatra totalitarističko i posttotalitarističko društvo središnje Europe.

Još u najranijim djelima, nastalim krajem 1970-ih godina, Kovandini projekti akcijske umjetnosti i instalacija, koji su većinom realizirani na javnim mjestima, dokumentirani su izvornim crno-bijelim fotografijama, a kasnije i fotografijama u boji, u kojima se autor sukobljava sa svojim pomno osmišljenim nastojanjem da prevlada (vlastita) društvena ograničenja. Fotografije su često popraćene listovima uredskog papira na kojem su pisaćim strojem ispisane slikovite rečenice, koje postavljaju osnovne motive i metode izvođenja performansa. Vremenski raspon od gotovo četrdeset godina od realizacije prvih, ali ipak svježih umjetničkih radova može kod suvremene publike izazvati određeni stupanj nostalgije, kao što će današnjoj eri razvijenih informacijskih tehnologija izazvati pisaći stroj – najbolji prijatelj intelektualaca u 20. stoljeću. Mali format fotografija, u kombinaciji s porukama ispisanim pisaćim strojem, organiziranim u minimalističke blokove, postaju Kovandin zaštitni znak i idealna strategija naglašene konceptualne ekspresije.

Nakon što je posljednjih desetljeća ostvario izniman uspjeh, autor je odlučio poduzeti još jedan, radikalan korak. U prestižnom prostoru londonske galerije Tate Modern (2007.) predstavio je dva performansa (Ljubljenje kroz staklo; Na pokretnim stubama) i dokumentirao ih u video uratku. Osim digitalnih video snimaka, Kovanda se u zadnje vrijeme bavi novim, minimalnim situacijama ili monumentalnim, kompleksnim instalacijama. Prve se odnose na njegove projekte iz 1980-ih (Slani kut, Slatki luk; Toranj od šećera, itd. ). Uz to, Kovanda bilježi svoje participatorne intervencije na digitalnim ispisima i gledatelju otkriva nevjerojatne podudarnosti koje su uvijek prisutne, ali mahom prolaze neprimijećene. Tako, na primjer, programirana ekspanzija sićušnog zrna graška stvara vizualnu mikro-priču, koja za umjetnika postaje simbol funkcionalnosti atomizirane jedinice.
Osim niza fotografija koje dokumentiraju Kovandine akcije i intervencije na javnim ili galerijskim prostorima, autor će pripremiti i predstaviti novi projekt vezan uz specifičnu lokaciju, a koji je posvećen galeriji Arsenal u Bialystoku.

Jiri Kovanda našao je svoje mjesto među legendama suvremene vizualne kulture središnje Europe, sačuvavši istodobno svoju jedinstvenu sposobnost komentiranja – uz dozu nježnog humora – naše društvene i emocionalne svijesti (ili njezinog izostanka).

Michal Kolecek