Ivan Kožarić: Odletjeti u eter ili ostati na Zemlji

Događanje je dio Rijeka 2020 programa →

Muzej moderne i suvremene umjetnosti izložbom Odletjeti u eter ili ostati na Zemlji obilježava 100. obljetnicu rođenja jednog od najistaknutijih hrvatskih umjetnika Ivana Kožarića (1921. – 2020.). Izložba predstavlja medijski raznolike radove Ivana Kožarića, odnosno crteže, skulpture, slike i tkanine nastale u razdoblju od 1950-ih do 2010-ih godina, a ostvarena je u suradnji sa zagrebačkim Muzejom suvremene umjetnosti i obitelji Kožarić.

 

Odabranim radovima izložba upućuje na umjetnikovo osjećanje prirode, od djetinje nadahnutog divljenja svijetu oko sebe do skulptorskog i filozofskog promišljanja prostora. Priroda u svom širokom značenju ukupnosti materijalnog svijeta, svemira i sila unutar njega u radu Ivana Kožarića egzistira gotovo jednakom sveobuhvatnošću, kao unutarnji princip bivanja, prirodnog toka, rasta, odnosno života.

Od naslućivanja cikličkih izmjena godišnjih doba, kretanja sunca i preobrazbi krošnji drveća do bilježenja čovjekova rada u prirodi (prikazi oranica) i skulptorski mišljenih preoblikovanja svijeta, u Kožarićevim radovima pratimo kako je mijena jedini životni i umjetnički zakon. Posvete živom svijetu i motivi poput globusa, stabla, neba ili efemernih meteoroloških pojava poput kiše u ritmiziranim linijama, u dijalogu su sa stalnom pretvorbom oblika i energije, duha i materije. Kugla zemaljska sa svojim geomorfološkim varijacijama često je ishodište Kožarićeva rada, materija koja se oblikuje, izrezuje, udubljuje, čija se površinska materijalnost naglašava u prikazima oranicama. Oblik kugle i kruga prisutan je i kao nebesko tijelo, globus, sunce ili apstrakciji bliska sfera.

Savladavanje prostora (stvarnog i metaforičkog prostora slobode) poigravanje je i osnovnom fizikalnom silom, gravitacijom kojoj prkose uzleti ili koja ostaje nepobijeđena u pokušaju otiskivanja s tla. Izložba tako prati kako se nevidljive prirodne sile oblikuju u konceptualne umjetničke postupke prizemljivanja, priljepljivanja, skupljanja, rastezanja ili ostaju registrirane kao „osjećaji-ideje.“ U stalnom osjećanju prostora i njegove ispunjenosti, Kožarić ne zanemaruje negativ, prazninu i potencijal međuprostora, nevidljivi zrak koji struji.

Kožarićevi radovi inspiriraju nas da se zapitamo što su sunce, oranica, nebo ili praznina… Ukazuju kako energija autora zaokuplja u raznim oblicima i najrazličitijim manifestacijama. Obuhvaćajući u kontekstu širokog raspona umjetnikovog suodnosa s prirodom pregled radova iz različitih razdoblja kompleksnog i raznolikog umjetnikovog stvaralaštva, izložba ocrtava momente razvoja Kožarićeve umjetničke matrice, promišljanja oblika, materije i materijala, praznine, duha, posve jedinstvenog kiparskog jezika.

Izložba je zamišljena kao dio službenog zatvaranja Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture, a podsjeća nas na Kožarićevu instalaciju Stog sijena koja je bila privremeno  postavljena uz riječki Korzo, prije nešto više od godinu dana, uoči otvorenja EPK. Izložba okuplja radove Ivana Kožarića iz Zbirki Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb i Atelijera Kožarić (u vlasništvu Grada Zagreba), obitelji Kožarić i Kolekcije Marinko Sudac.

Ivan Kožarić (Petrinja, 10. lipnja 1921. – Zagreb, 15. studenog 2020.) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1949. godine. Nakon povratka iz Pariza, gdje je nekoliko mjeseci boravio godine 1959./60., pridružuje se neformalnoj umjetničkoj grupi Gorgona. Od 1953. godine izlagao je na preko tristo samostalnih i skupnih izložaba, od kojih izdvajamo nastupe na važnim međunarodnim izložbama kao što su Biennale u Veneciji (1976.), Biennale u Sao Paolu (1979.) i Documenta 11 (2002.). Djela mu se nalaze u brojnim privatnim zbirkama i u muzejima u zemlji i svijetu (od 2019. godine i u njujorškoj MoMA-i). Više je Kožarićevih skulptura trajno postavljeno u vanjskim prostorima, među kojima su i Hodač na riječkom Korzu, spomenik A.G. Matošu na Strossmayerovom šetalištu u Zagrebu ili Prizemljeno sunce u zagrebačkoj Bogovićevoj ulici.  Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja za svoj rad, a 1997. godine postao je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Kustosica : Kora Girin

Postav: Branka Benčić, Kora Girin / tehnički postav: Vanja Pužar, Anton Samaržija

Izložba se realizira u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti Zagreb i obitelji Kožarić

Posuditelji: Muzej suvremene umjetnosti Zagreb i Atelijer Kožarić (Grad Zagreb), Obitelj Kožarić; Marinko Sudac

Zahvale: posuditeljima i Radmili Ivi Janković

Podrška: Grad Rijeka, Ministarstvo kulture i medija, Wiener osiguranje, Rijeka 2020