Razgrađeno tijelo – Povezivanje umjetnosti i znanosti u šezdesetima
U društvu koje nastaje nakon razaranja i gorčine rata, ideja geometrije javlja se kao jedan novi mit: on u isto vrijeme sadrži mit solidnosti i praktičnosti… (Piero Pacini, 1976.).
Umjesto klasične slikarske kompozicije ili uobičajene obrade skulptorskog volumena, u izložbenoj dionici posvećenoj težnji povezivanja umjetnosti i znanosti pronalazimo interes za sintezom različitih vidova umjetnosti i njezinom masovnom aplikacijom. U ovom segmentu slijedimo liniju kontinuiteta između radova grupe EXAT 51 i međunarodnog strujanja Novih tendencija (1961. – 1973.), u kojem su sudjelovali i pojedini članovi EXATA (na izložbi prisutan Srnec).
Nadovezujući se na eksperimentalan i istraživački karakter EXAT-a, u predstavljenim neokonstruktivističkim, minimalističkim, optičkim i kinetičkim strujanjima, možemo govoriti o umjetnosti koja posredstvom preoblikovanja geometrijskih formi teži nadilaženju individualističkih i subjektivnih mjerila, u potrazi za objektivnim uporištima umjetničkog djelovanja srodnog znanstvenim principima. Kao zajednička polazišta autora koji su izlagali na izložbama i simpozijima Novih tendencija u Zagrebu javljaju se odbijanje narativnosti, strukturalna jasnoća i red, planskost postupaka i serijalnost izvedbe, primjerice u radovima Alvianija, Bakića, Čižmeka ili Srneca.
Ove se karakteristike u pojedinim djelima odražavaju kroz naglašeno impersonalan i kognitivan, ali i ludički pristup (Šutej), dok ponegdje dosižu redukciju estetskog predmeta i minimalizaciju njegovog materijalnog statusa. Ovi potonji izrazi, na granici vidljivosti i postojanosti tijela umjetničkog rada, kao u primjerima Dobrovića, umjetnost očituju kao daljnju etapu ikonoklastičkog duha svojstvenog povijesnim avangardama.
Pojava antislike, osobito dosljedna u meandrima Julija Knifera (1965.), donosi otpuštanje programirane pozitivnosti kao bitne mjere vremena i izmicanje iz afirmativnog poimanja progresa kao nezaustavljivog kretanja unaprijed.
Ksenija Orelj i Sabina Salamon
Foto: Vojin Bakić, Svjetlonosni oblici, oko 1968.