Art – scena na fronti vremena: Radikalne umjetničke prakse u Rijeci u razdoblju rata i tranzicije

Izložba, akcije, performansi, događanja

Usred dramatičnih okolnosti pandemije „coronavirusa“ i neizbježnih promjena u realizaciji programa Europske prijestolnice kulture – Rijeke 2020., riječki Muzej moderne i suvremene umjetnosti odlučio je realizirati radikalan izložbeni projekt prezentacije ključnih momenata, segmenata, poetika, „medijalizacije“ i inovativnih umjetničkih praksa koje su se „prelamale“ i „križale“ na novijoj i suvremenoj riječkoj Art – sceni u posljednjih tridesetak godina. Šire: od razdoblja umjetničkih anticipacija na prijelazu iz 80-ih u 90-te, obilježenih burnim, nerijetko konfliktnim, kontroverznim, paradoksalnim ili pak alternativnim, supkulturnim, subverzivnim, „kinički“ provokativnim umjetničkim osobnostima i projektima, usmjerenih na kritiku, dekonstrukciju, retro-avangardno preispitivanje i radikalnu interpretaciju svih velikih naracija i ideologija ( povijesnih, političkih, religijskih, etičkih, estetskih, „dobrog ukusa“ ). Uže: od povijesnih događaja kakvi su bili osamostaljenje Republike Hrvatske, odcjepljenje Republike Slovenije, raspad SFR Jugoslavije, početak rata u Hrvatskoj i u BIH, što se ubrzano dogodilo početkom 90-ih. To je razdoblje na ovoj izložbi obilježeno art-referencijama na posljednji, 16. biennale mladih jugoslavenskih umjetnika (Moderna galerija, danas MMSU, Rijeka) ljeta 1991. godine i na rane „ratne“ izložbe (ratni plakati, „DEJA VU – 1941 – 1991“, fotografije, slike, skulpture, ready-mades, dokumentacija izložbi u tom povodu i na tu temu – u organizaciji Moderne galerije te iz fundusa i arhive te riječke ustanove, čiji je sljednik MMSU, odnedavno na specifičnoj novoj lokaciji u H-objektu Ex-Tvornice R. Benčić). Godine koje su prethodile tome razdoblju (80e – 90e) umjetnički su posredovane radovima slikara, akcionista i performera Zlatka Kutnjaka, instalacijom Jusufa Hadžifejzovića, instalacijom „Interpretacije“ Gorana Štimca i Maura Stipanova (istoimena izložba – instalacija u Modernoj galeriji 1990. ), slikarskim, skulptorskim i novomedijskim/multimedijalnim radovima s izložbi „Kontrolirana gesta“, te „kasnih“ i posljednjeg Biennala mladih (14.,15.,16. ) riječkih, hrvatskih i „ex-jugoslavenskih“ umjetnika i umjetnica.

Osebujan segment izložbe čine radovi niza suvremenih riječkih umjetnica i umjetnika koji su do sredine 90-ih, još za ratnih godina, oformili „čvrstu jezgru“ Grupe (Kluba) mladih (1995. – 1997.): Badurina, Šikanja, Sorola Staničić, Todorović, Golić, Božić Pišta, Šegota, Stojnić, Maljković, Kulišić, potom Udruge URA, zatim sudionika projekta svog profesora, umjetnika Žarka Violića  („Big Violić Art Band“ ). Kraj stoljeća i početak novog tisućljeća obilježen je početkom djelovanja MMC d.o.o. u Klubu „Palach“ ( Galerija O.K. ), koji već do 2000. godine razvija snažnu i utjecajnu izložbenu, performersku, akcionističku, „artivističku“, medijsku i trans-artističku aktivnost, u suradnji s brojnim domaćim i inozemnim umjetnicama i umjetnicima (često multimedijalno, interdisciplinarno, public-artistički, glazbeno-vizualno-performerski, kazališno i književno višestruko darovitih i usmjerenih). Riječke devedesete odlikuju se i međunarodnom biennalnom djelatnošću u organizaciji Moderne galerije: radovi umjetnica/-ika koji su sudjelovali na Biennalima mladih Europe – Mediterana, te nagrađenih autora s Biennala mladih (prvo „jugoslavenskih“ potom, naročito, mediteranskih, internacionalnih), te značajnim biennalnim, potom triennalnim Međunarodnim izložbama /originalnog/ crteža – koje su se održavale i transformirale sve do sredine 2000-ih. Rane 2000-te odlikuje jaka i osebujna festivalska djelatnost (Dani performansa, rock- koncerata, Festival nove umjetnosti / F.of New Art/ – FONA 2003 – 2008, Art festival Goli otok – NHT ), u organizaciji MMC-a i u suradnji s MGR – MMSU, te, postupno, brojnim drugim ustanovama i udrugama, od Art radionice Lazareti – Galerije Otok , Bale-Valle-Festa (2002 – 2004), do LAE-KUC Lamparna (Labin), zagrebačke „Močvare“ i Pogona Jedinstvo (Galerija 90-60-90), splitskog „Ghetto“-a, MKC-a, AAA, NUS-a, HULU-a, Mreže solidarnosti, ljubljanske Galerije „Kapelica“, zagrebačkog „Kontejnera“ i inih. Na prijelazu iz 90-ih u 00-te razvila se i nova generacija danas međunarodno poznatih artista, od Davida Maljkovića, Nikole Ukića, Damira Stojnića, preko Nemanje Cvijanovića i Igora Eškinje nadalje.

Posljednjih dvadesetak godina razvoja suvremene riječke scene karakterizira snažno „unutrašnje“ i međunarodno umrežavanje, započeto osnutkom i počecima djelovanja Soros centra / centara, Instituta Otvoreno društvo, „Drugog mora“, Attack-a, „Clubture“, do ovogodišnjih (u stvari, višegodišnjih ) aktivnosti u i oko EPK Rijeka 2020.  Stoga su autori koncepcije i veoma dinamičnog i naglašeno temporalnog, procesualnog „postava“ ove izložbe – događanja (ravnatelj MMSU-a i art-direktor EPK Rijeke 2020,Slaven Tolj, i povjesničar umjetnosti te kustos, Branko Cerovac) odlučili i tu važnu „riječku“ dimenziju ne samo jugoistočno-europske odnosno zapadno-istočno-balkanske suradnje i „interferencije“ prezentirati putem uključivanja brojnih hrvatskih i inozemnih umjetnica i umjetnika u više faza i segmenata tijekom otvorenja i trajanja izložbe, dinamizirane kontinuiranim dešavanjima, metamorfozama i umjetničkim iznenađenjima sve do listopada 2020. S dalekosežnom projekcijom na moguću budućnost, na razvoj novopostale Art – situacije „nakon 2020“ ( 2021-2031…etc.).

Iz plejade starijih, mlađih i najmlađih suvremenih umjetnica i umjetnika u najavi izložbe možemo nabrojiti samo niz od „otvorenog broja“ sudionica/-ika koje ćemo bilo direktno bilo posredno predstaviti na ovoj izložbi u gradu Rijeci: Zdravko Milić, Zlatko Kutnjak, Jusuf Hadžifejzović, Žarko Violić, Vladimir Gudac, Mirko Zrinšćak, Dalibor Laginja, „Rex Solia C.M.I.V. Veprinac“, Sandro Đukić, Damir Babić, Damir Tripar, Duje Jurić, Sven Stilinović, Željko Jerman, Boris Demur, Zlatko Kopljar, Ksenija Mogin, Marijan Pongrac, Sanja Švrljuga Milić, Goran Štimac, Marijan Blažina, Igor Rukavina, Senka Baruška, „Labis“, „Petja“, „Trafik“, „Teatar Rubikon“, Emil Hrvatin, Lara Badurina, Jasna Šikanja, Melita Sorola  Staničić, Predrag Todorović, Đanino Božić, Bojan Štokelj, Mirjana Đorđević, Đorđe Jandrić, Rene Rusjan, „Irwin“, „NK“, „V.S.S.D.“, Bojan Gorenc, Klas Grdić, „Poet Teatar“,Siniša Majkus, Damir Stojnić, David Maljković, Nikola Ukić, Tomislav Ćurković, Damir Martinović Mrle, Lina Busov, Aleksandra Kostić aka Marija Štrajh, Krešo Mustać, Tajči Čekada, Sanja Lisov, Tanja Golić, Alen Floričić, Predrag Kraljević Kralj ( „Termiti“ ), Goran Nemarnik Gus, Krešo Kovačićek, Boris Burić, Zoran Todorović, Milica Tomić, Selma Selman, Greiner & Kropilak, Ivan Kožarić, Marčelo Brajnović, Tomislav Brajnović, Petar Brajnović, Bojan Šumonja, Branka Cvjetičanin, Stanko Pavleski, Srđan Apostolović, Šejla Kamerić, Igor Fistrič, Brane Sever, Živko Grozdanić Gera, Željko Kranjčević Winter, Nemanja Cvijanović, Igor Eškinja, Labin Art Express (Metal Guru), Zoran Štajdohar Zoff („Grč“), I. Mišković ( dizajn časopisa „Rival“ ), Emil Hrvatin (Janez Janša), Marino Paliska, Dalibor Martinis, Zvonimir Kamenar Funči, Viktor Daldon, Tina Gverović, Željko Kipke, Vesna Rožman, Damir Fabijanić, Kata Mijatović, Zoran Pavelić, Darko Šimičić, Luko Piplica, Ana Opalić, Marko Ercegović, Mara Bratoš, Ivan Šeremet, Giovanni Morbin, Marijan Molnar, Vlasta Delimar, Vlatko Vincek, Zlatan Dumanić, Darko Bavoljak, Edo Murtić, Boris Ljubičić, Boris Bućan, Boris Cvjetanović, Goran Fruk, Stanko Abadžić, Rino Gropuzzo, Refik Fiko Saliji, Gildo Bavčević, Antun Maračić, Toni Meštrović, Darko Fritz, Studio Imitacije Života, Jabba International, Boris Šincek, Neli Ružić, Ilija Šoškić, Pavo Urban, D. Bartol Indoš, Ivona Vlasić, Sandra Sterle, Ivana Pegan Baće, Fokus grupa, Pasko Burđelez, Zvonimir Bakotin, Natacha Lesueur, Božidar Jurjević, Goran Trbuljak, Vlado Martek, Sandra Vitaljić, Adolf Zika, Grupa šestorice autora, Stjepo Kaleb, Mladen Stilinović, Milan Milišić, Slaven Tolj, Ben Cain, Vuk Ćosić, Marin Zorić Zorge, Sanja Jureško, Ivan Valušek, Marijan Crtalić, Ivana Popović, Ivana Dražić Selmani, Vanja Pagar, Petar Grimani, Lala Raščić, Bojana Švertasek, Katarina Ivanišin Kardum, BADco., Zlatko Paković, Vedran Perkov, Hrvoje Mitrov, Goran Škofić, Leslie Fratkin, LAE, Milijana Babić, Marijana Pende et al. Bit će predstavljeni i brojni/-e, dizajneri /-ice (plakati, časopisi, katalozi, monografije, knjige, razni arhivski materijali, fotografije i druga dokumentacija)…

Posebna pozornost bit će posvećena dijalektici geneze i odnosa tradicije i suvremenosti, dominantne i alternativne umjetničke prakse, „nezadrživog progresa“ i „nezadrživog regresa“, kulture – subkulture, te neosporne suvremenosti riječke glazbene scene 80-ih/90-ih, u prožimanju i interakciji s art performerima, suvremenom plesnom scenom od kraja 80-ih nadalje, vizualnim i medijskim umjetnicima i suvremenim kazalištem. Cilj ovog projekta MMSU jeste prepoznati ovu Art – scenu „na fronti vremena“. Uputiti na kritičke potencijale „estetike šutnje“ i na vrijednost „stilova radikalne volje“ (Susan Sontag) u procesu promjene društvenih – kulturnih – umjetničkih paradigmi 1990 – 2020.

Branko Cerovac