Izložba finalista nagrade „Radoslav Putar“

6.6.2019. - 11.7.2019. @ Mali salon

Od 6. lipnja u Malom salonu izlažu finalisti nagrade za mlade likovne umjetnike „Radoslav Putar“ koju je 2002. godine osnovao Institut za suvremenu umjetnost iz Zagreba. Nagrada je dio međunarodne mreže YVAA – Young Visual Artists Awards, u suradnji s kojom zagrebački Institut za suvremenu umjetnost i dodjeljuje nagradu, u obliku dvomjesečnog rezidencijalnog boravka u New Yorku.

Do 11. 7. na izložbi će biti predstavljeni radovi Sabine Mikelić, Tina Dožića, Predraga Pavića i Božidara Katića.

Rad Tina Dožića „Pjesme za antropocen #3“, kao dio istoimene serije radova, tematizira antropocen orijentirajući se na značajnu ulogu tehnologije u toj epohi. Baveći se modelima zapisa i tehnološkim artefaktima iz bliske prošlosti i sadašnjosti, umjetnik nastoji stvoriti labave veze između različitih simptoma antropocena. Rad je nastao kao kolekcija pronađenih i odbačenih predmeta, zastarjelih tehnologija i alata, digitalnih grešaka i raznih minerala.

„Oberflächenunterstützung“ Božidara Katića umjetnički je i kustoski projekt započet 2018. kada Katić s francuskim umjetnikom The Wa-om u Berlinu kreće raditi unutarnja uređenja i renovacije stanova i poslovnih prostora. Pri tom bauštelskom poslu izvode i privremene intervencije, performanse i video radove, u istim prostorima koje renoviraju. Da im se pridruže na gradilištu pozivaju i druge umjetnike a sve bilježe na Instagramu.

Sabina Mikelić u instalaciji „Oda Radosti“ implicitno se bavi ekonomskim stanjem u Hrvatskoj u kojoj, kao u tranzicijskoj zemlji, dolazi do rasprodaje zemaljskih dobara zbog pukog preživljavanja. Posredno se bavi i kompleksnošću obiteljskih odnosa i međugeneracijskim suživotom. Metodološki se također bavi kadrom, mise-en-scenom, tišinom, glasom, te odnosom čovjeka i prostora.

„Instalacija za zimu“ Predraga Pavića za glavni element rada ima malu peć u kojoj gori vatra. Radi se o umanjenom modelu, dok njen predložak, pravu peć, autor koristi za grijanje radnog prostora. Dimnjak se u instalaciji prostire galerijom tražeći mjesto gdje može izaći a ispred peći nalaze se mala nacijepana drvca i komadići ugljena koje performer ubacuje svakih minutu-dvije, kako se vatra ne bi ugasila. Ovaj sustav grijanja s promijenjenim dimenzijama, naseljen u muzejsko galerijski kontekst, ima različite konotacije.