Izložba u Rijeci predstavlja najnoviju fazu u radu Vladimira Miladinovića. Još od 2012. godine Miladinović prati svoju dnevnu rutinu u kojoj je posvećen arhivskom istraživanju tabuiziranih povijesnih perioda oko kojih se teško postiže širi društveni konsenzus. U svom radu koristi razne vrste materijala, od stranica dnevnih novina do službenih državnih dokumenata, svjedočenja, listi, mapa i planova. U formu crteža, vjerno kopirajući prikupljeni materijal u tehnici laviranog tuša, Miladinović pokušava stvoriti osobni odnos prema prikupljenom materijalu.