Večera s: Brankom Cerovcem, Damirom Čargonjom Čarlijem, Theodorom de Canzianijem, Klasom Grdićem, Igorom Rukavinom i Žarkom Violićem
27.2.2020. u 19h, MMSU
Prostor Muzeja moderne i suvremene umjetnosti postao je tijekom izložbe Davida Maljkovića “S kolekcijom” i novi riječki prostor društvenosti.
Na otvorenju izložbe inauguriran je muzejski bar / instalacija “Kod Čarlija” (koji ostaje otvoren do 20. travnja) a nadolazeći povod za druženje, od njih nekoliko planiranih, bit će muzejska “Večera s”, 27. veljače u 19 sati.
Događaj pod nazivom “Večera s” neformalna je i spontana “komunikacijska platforma” za druženje s osobama koje su djelovanjem na umjetničkoj, galerijskoj i klupskoj sceni Rijeke i okolice u ratnim i poratnim devedesetima značajno doprinijele izgradnji smislenog ambijenta. Utoliko su bile značajne i za Maljkovića, sudionika te scene na početku njegovog umjetničkog formiranja, ali i za cijelu generaciju umjetnika_ca i društvenih djelatnika_ca grada, te su se kao lica i pripadajuća im djela upisali u kolektivnu gradsku memoriju. Riječ je o Branku Cerovcu, Damiru Čargonji Čarliju, Theodoru de Canzianiju, Klasu Grdiću, Igoru Rukavini i Žarku Violiću.
Večera počinje u 19 sati, otvorena je za javnost, a hrana koja će se pripremati kao dio koncepta Narodna kuhinja Igora Anjolija, inače dijela projekta Kantrida FKK2020, poslužit će kao vezivo za razgovor gostiju i publike.
U prostoru je kroz instalaciju / bar “Kod Čarlija” već prisutan Damir Čargonja Čarli, umjetnik, kustos, producent i organizator na području suvremene umjetnosti i kulture te dugogodišnji “spiritus movens” riječke nezavisne scene. U suradnji s Davidom Maljkovićem, Čarli trenutnu instalaciju / bar nadopunjuje s dijelom nasumice izabranih radova i predmeta iz vlastite umjetničke kolekcije, čime oni postaju sastavnim dijelom instalacije / kolekcije “Kod Čarlija”. Kolekcija sadrži brojne radove domaćih i stranih umjetnika poput Ivana Kožarića, Klasa Grdića, Željka Kranjčevića Wintera, Davida Maljkovića, Damira Stojnića, Tomislava Gotovca, Vladimira Dodiga Trokuta, Jusufa Hadžifejzovića, Zlatka Kutnjaka…, koje je Čarli prikupljao, dobivao na dar ili kupovao od devedesetih do danas, kroz višegodišnje djelovanje na riječkoj umjetničkoj sceni (Galerija „Kavana Sarajevo“, MMC Palach, Galerija O.K., K.U.N.S….). Instalacija / kolekcija “Kod Čarlija” tako postaje subjekt i kroničar recentnije riječke umjetničke i društvene povijesti, ali i poticaj za razgovor o poziciji MMSU-a u riječkom kulturnom kontekstu danas te ulozi pojedinaca/građanina u formiranju scene.
Gost večere koji je na izložbi prisutan i kroz svoj rad, Klas Grdić, krajem osamdesetih i početkom devedesetih slovio je za jednog od zanimljivijih likovnih umjetnika u zemlji. Utjecaj je ostvario kroz izražajan likovni jezik koji je na specifičan način reflektirao društvena događanja tog vremena. Kako u tekstu “Operativni sustav – Death Seven” navodi esejist i kritičar Igor Žic, “Po svome razbarušenom životu, Klas Grdić tipičan je Riječanin! Za njega je umjetnost probuđeni grad, urbanitet koji pulsira, raskošna neonska rasvjeta koja stvara novu realnost. Za razliku od većine sugrađana koji koračaju pločnicima prepuni mračnih misli, ali bez snage da nešto poduzmu, njemu je Tvorac dao i rijetku nadarenost da oživljava sve što dodirne kistom.”
Među gostima je i povjesničar umjetnosti te bivši MMSU-ov kustos Branko Cerovac. On je mnogo je pisao o generaciji Davida Maljkovića koja je tada studirala na Pedagoškom fakultetu u Rijeci (pored ostalih, s njim su studirali i Tomislav Ćurković, Damir Stojnić, Nikola Ukić…) i temeljito ju pratio pa je njegov obol sceni, mjeren u tekstovima, obiman i važan. Za tu je generaciju u edukativnom smislu važan bio Žarko Violić, profesor kiparstva na tadašnjem Pedagoškom fakultetu, čija je uloga bila i motivacijska pa ga Maljković spominje kao osobu koja je okupljala i poticala na smislene razgovore o umjetnosti.
Igor Rukavina bio je bitan za ondašnju klupsku, konkretno elektronsku scenu kroz klubove Mali Quorum i Quorum Colours na Preluku. Navodi se da je Quorum Colours bio prvi hrvatski klub čiji se glazbeni program temeljio isključivo na house glazbi; bilo je to 1994. kad je klub vrata otvorio u prostoru u kojem su prethodno stanovale diskoteke LP i Valentino, a odonda odgojio generacije clubbera iz šire riječke regije i kumovao formiranju lokalne DJ scene.
Theodor de Canziani, baštinik zbirke obitelji Mažuranić u Vili Ružić na Pećinama, svojevrstan je čuvar i kroničar sve te riječke povijesti. On će krajem ožujka sudjelovati u projektu što u interakciji s Vilom Ružić priprema umjetnica Nora Turato, također u sklopu Maljkovićevog izložbenog projekta.
“Večera s” nastavak dobiva već 7. ožujka kada će se u sličnom formatu upriličiti razgovor Žarka Violića s mladima, sadašnjim studentima Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci.