Transnacionalizmi
22.3.–14.4.2018., Mali salon
SUDJELUJU: Julian Oliver, Daniela Ortiz, Jeremy Hutchison, Studio Folder (Marco Ferrari i Elisa Pasqual), Raphaël Fabre, Jonas Staal, They Are Here (Helen Walker i Harun Morrison) | KUSTOS: James Bridle
Živimo u doba snažnih i često nasilnih paradoksa. Dok u nekim dijelovima svijeta dolazi do sve veće liberalizacije društvenih vrijednosti, drugdje jača fundamentalizam. Nasuprot snažnoj znanstvenoj produkciji, otkrićima i tehnološkom napretku stoje politike opovrgavanja klimatskih promjena, post-činjeničnog mišljenja i teorija zavjera. Porast slobode u trgovini i bankarstvu prati zakonsko sužavanje individualnih sloboda. Društveni procesi i politika suočavaju se sa sve većim zahtjevima za transparentnošću i legitimnošću odluka, no istovremeno se procesi automatizacije, digitalizacije i umrežavanja sve više zamagljuju i udaljavaju od građana. Na svim razinama, masovno kretanje ljudi i porast globalne kompjuterizacije mijenjaju načine na koje promišljamo i shvaćamo pitanja o geografiji, politici i nacionalnom identitetu.
Kontradikcije s kojima se suočavamo najvidljivije su na granicama. Ne samo na granicama između fizičkih zona i nacionalnih država, s raznolikim pripadajućim pravnim sustavima i uvjetima za ulazak i boravak, već i na granicama između fizičkog i digitalnog, gdje navodno – možda samo naoko i svakako privremeno – prelazimo u zone neograničenih mogućnosti.
Ovo je proturječje također vidljivo u balkanizaciji novonastalih neovisnih i rascjepkanih država, kao i u rastućoj plimi nacionalizma diljem Europe, koji izgleda kao da idu usporedo, a možda čak i tolikom brzinom, upravo zahvaljujući digitalnoj povezivosti. Neke od najizraženijih regresivnih snaga upošljavaju ono što je kremljinski ideolog Vladislav Surkov nazvao “nelinearnim strategijma”: strategijama zamagljivanja i namjernom proizvodnjom kontradikcija koje su jasno povezane s konvulzijama i zbrkom digitalne domene – i umjetnosti. Dok sudjelovanje u interakcijama na mreži s jedne strane potiče, prikazuje, omogućava i opravdava najrazličitije izraze individualnog identiteta kao nikada do sada, istovremeno se u očaju poziva na djelovanje da se identitet kodificira i obuzda – kako na mreži, tako i izvan nje. Ti novi identiteti u nastajanju su – neizbježno i iz potrebe – prolazni, slučajni, klimavi i podložni promjeni i redefiniranju.
Umjetnici čiji su radovi zastupljeni na izložbi Transnacionalizmi naglašavaju posljedice takvih pritisaka na naša tijela, okoliš i političke prakse. Promjene u geografiji upisuju kao poremećaje u krvi i u elektromagnetskom spektru. Smišljaju nove karte i predlažu nove hibridne forme ekspresije i identiteta. Radovi na izložbi i predavanja umjetnika, istraživača i teoretičara u okviru programa Moje, tvoje, naše: Transnacionalizmi, ne samo da prepoznaju, već i slave postojeće kontradikcije, istovremeno inzistirajući na ostvarenju pozitivnih mogućnosti transformacije povijesnih formi nacionalizma, državljanstva, građanstva i ljudskih prava koje nam pružaju digitalni alati i mreže. Iako se na horizontu ne ukazuje propast nacionalne države, ona je već danas prožeta drugim, radikalno drugačijim formama. Alternativni modeli i protokoli državljanstva, identiteta i nacionalne pripadnosti tu su prototipizirani i distribuirani putem digitalnih mreža i novih tehnologija. Transnacionalizmi istražuju prakse koje stvaraju te nove forme, koje u fizički svijet prenose poremećaje stvorene u digitalnom svijetu. Ne pretpostavljamo odumiranje starih režima, ali proglašavamo neizbježnost novih koji će postojati zajedno i unutar njih, i nastojimo ih prikazati čitljivima, razumljivima i dostupnima.
JAMES BRIDLE