U sklopu izložbe ‘Mi nismo kao oni’: simpozij ‘Balkan je drugdje’
7.11.2019. u 17h, MMSU
![](https://mmsu.hr/wp-content/uploads/2019/09/DSC8237-1024x683.jpg)
Simpozij se odvija kao popratni program izložbe Mi nismo kao oni koja se bavi predodžbama kojima oblikujemo sliku drugog, pored pitanja kako drugi vide nas.
Iz perspektiva suvremene umjetnosti, kulturologije i filozofije, simpozij se dotiče povijesnih, ali i recentnih stereotipa o domaćem prostoru. Naslovljen Balkan je drugdje, tematizira odnose centra i periferije, Zapada i Istoka tj. Balkana. Balkan je krajem 19. stoljeća zadobio mahom negativne konotacije disfunkcionalnog sustava, divljeg, neuljuđenog i neželjenog pojma kojim se uglavnom identificira ono što nije ‘kod kuće’. Simpozij nastoji odgovoriti na pitanja, Kako se šire i kako se opovrgavaju negativni stereotipi o drugom? Je li Balkan uvijek drugdje, kao što kaže Žižek, jugoistočnije od onog gdje smo ‘mi’?
Sudionici i sažeci:
Tea Perinčić, kustosica PPMHP, Rijeka: “Tolerancija u Rijeci iz povijesne perspektive”
Postoji predodžba o tome da je Rijeka grad u kojoj je tolerancija ukorijenjena u biti njegova postojanja. Ma koliko to lijepo izgledalo, analiza povijesnih događanja u ovome gradu pokazuje zapravo niz suprotnih i pogubnih ponašanja koji su doprinijeli tome da je Rijeka daleko od mjesta gdje se prihvaćaju različitosti. Po svojem određenju Rijeka, kao lučki i trgovački grad, otvoren je za doseljenike bez obzira s koje strane dolazili sve dok njihova umješnost i poslovni uspjeh doprinosi prosperitetu grada. Raznim sustavima obrane i kontrole grad je stoljećima živio na međi raznih država, opstajući relativno mirno i propuštajući unutar svojih zidina samo one koji su se uklapali u postojeće strukture. Ono što je na taj način moglo postati multietnička sredina, odjednom od „doma“ postaje neprijateljsko mjesto za sve koji gotovo preko noći postaju „drugi“ i gube pravo na zavičajnost. Teško je stoga obraniti sliku Rijeke kao tolerantnog grada osim kao ideala kojem se još uvijek teži.
Tea Perinčić diplomirala je filozofiju i povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te na istom sveučilištu magistrirala 2004. Doktorirala je na Doktorskoj školi, Odsjeka za povijest Sveučilišta u Padovi, kao stipendistica u sklopu projekta prekojadranske suradnje Interreg III InterAdria, 2008. Nekoliko radova objavila je kao članica na interdisciplinarnom projektu europskih sveučilišta Cliohres.net (2006 – 2009). Kao vanjski suradnik u statusu docenta predavala je kolegije iz hrvatske povijesti ranog novog vijeka na Odjelu za povijest Zadarskog sveučilišta i Odsjeku za povijest, Filozofskog fakulteta u Rijeci. Od 2007. godine zaposlena je kao kustosica u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka, gdje je zadužena za povijesne zbirke, a od ožujka 2014. do svibnja 2018. godine bila je ravnateljica muzeja.
Ana Inić & Sandra Jukić, doktorandice na studiju Glotodidaktike, FF Rijeka: “Frazemi i stereotipi o drugome (na primjeru Balkana)”
Stereotipi se u prvome redu odnose na predodžbe koje dijele ljudi s jednakom kulturnom osnovom. Međutim, stereotipi se definiraju i kao „rigidna, često netočna, ponekad pogrdna, izuzetno pojednostavljena vjerovanja, obogaćena prosudbama, vrednovanjem, komentarima, određena kulturno i društveno, a ovise i o psihološkoj strukturi osobe“ (Bertoša 1999.). Mnoštvo frazema u hrvatskome, ali i drugim jezicima, opisuje ljudski izgled, karakter, navike i način života. Kada te odlike prihvatimo kao univerzalno obilježje neke skupine onda nam jezik otkriva mnogo o našem odnosu prema drugome. U ovome će se radu predstaviti primjeri i analiza frazema u hrvatskome jeziku koji su utemeljeni na stereotipima o drugome s područja Balkana.
Sandra Jukić lektorica je na Odsjeku za kroatistiku te u Riječkoj kroatističkoj školi – centru za učenje hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Rijeci, a trenutno pohađa doktorski studij glotodidaktike na Sveučilištu u Zagrebu. Područja su njezina znanstvenog interesa leksikologija, fonologija, metodika nastave stranih jezika te hrvatski kao drugi i strani jezik.
Ana Inić radi kao nastavnik hrvatskoga i engleskoga jezika u Prirodoslovnoj i grafičkoj školi Rijeka. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, a na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završila je poslijediplomski specijalistički studij konferencijskog prevođenja. Na istom sveučilištu trenutno pohađa poslijediplomski doktorski studij glotodidaktike. Njezini profesionalni interesi su prevođenje, leksikologija, metodika nastave stranih jezika i uloga nastavnika u poučavanju stranoga jezika.
Eric Ušić, kulturolog, Ljubljana: “Viva la fratellanza: pitanje drugog u poratnim grafitima u Istri i Rijeci”
Izlaganje se bavi dvojezičnim pro-jugoslavenskim grafitima u Istri i Rijeci – političkim parolama koje su ispisivane tijekom i većim dijelom nakon Drugog svjetskog rata. Grafiti su nastajali u kontekstu (geo)političkih i diplomatskih previranja oko pitanja talijansko-jugoslavenske granice. Pored historijske pozadine nastanka i ideoloških značenja grafita, te njihove trenutne pozicije u post-jugoslavenskom kontekstu, izlaganje će se pozabaviti pitanjima na koji su način u grafitima artikulirani talijansko-hrvatski odnosi te što nam grafiti nakon 70 godina mogu “otkriti”?
Eric Ušić trenutno radi na doktorskoj disertaciji na Fakultetu za društvene znanosti u Ljubljani, u sklopu Interdisciplinarnog programa humanistike i društvenih znanosti, gdje na Odsjeku Balkanskih studija istražuje (pro)jugoslavenske političke grafite iz Drugog svjetskog rata i poraća u Istri. Na Filozofskom fakultetu u Rijeci diplomirao na Odsjeku za kulturalne studije, stekavši zvanje magistra kulturologije. Objavljuje u hrvatskim i slovenskim časopisima.
Željko Senković, Odsjek za filozofiju, FF Osijek: “Migracije, pitanje hospitaliteta i politika prijateljstva”
U današnjoj krizi orijentacije, migracije su budućnost i neuhvatljiva sadašnjost. Raspad suverenosti nacija-država traje, a to znači da još uvijek traje politika koja počiva na figuri neprijatelja: Drugi se neutralizira i suspendira. Stoga je prioritetno drugačije mišljenje i drugačije djelovanje. Potrebna je nova solidarnost, izjednačiva s klasičnim idealom prijateljstva (philia), kao uvjetom nastanka pravedne zajednice. Stoga bi hospitalitet trebao smjerati s onu stranu klasične politike i etike, kada subjekt postaje čovječanstvo.
Željko Senković diplomirao je na filozofiju i grčki jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na magisteriju i doktoratu bavio se Aristotelovom filozofijom. Zaposlen je na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Osijeku, sada u zvanju redovitog profesora. Područja istraživanja: praktička filozofija, grčka filozofija, Kant, filozofija odgoja. Član je Hrvatskog filozofskog društva. Objavljuje znanstvene članke, esejistiku i književnu kritiku. Pored toga, objavio je tri knjige: „Tertium datur. Prilozi uz pitanja o religiji i čovjeku“, FFOS, Osijek, 2014; „Aristotelova etika“, FFOS, Osijek, 2011; „Aristotelova kritika demokracije“, FFOS, Osijek, 2007. U njegovom životu sve je više književnosti i ne-akademskog pisma.