Radionica likovne kritike #4: “Zajedno, ali kako?” i predavanje Ozrena Pupovca

< voditeljice radionice: Ivana Meštrov, Ksenija Orelj; izlaganje i razgovor Ozren Pupovac 29.1. u 18 sati
< pridružite se naksenija.orelj@mmsu.hr s kratkim pojašnjenjem svojih interesa do 16. 1. kada vam šaljemo dodatnu literaturu

Teško je raditi u grupama, nemoguće je bez grupnog rada!, moto je ovogodišnje radionice pisanja o suvremenoj umjetnosti. Isprobavamo modele grupnog rada i kolektivnog pisanja, interpretiramo manifeste umjetničkih grupa i zajedno pišemo o umjetničkim radovima. Podstrek nam je Salon 54, obuhvaćen izložbom Kontinuiteti i prekidi u MMSU. Uz uvođenje timskog načina kustoskog rada, Salon 54 je, kao bitan segment izložbe naglasio grupu EXAT 51, koju danas smatramo jednom od posljednjih grupa utopijske orijentacije, sklone socijalizacijskoj funkciji umjetnosti.

Na koje načine, u neoliberalno vrijeme forsiranog individualizma, iznova možemo pregovarati zajedništvo? Kako nam kolektivna praksa i imaginacija mogu pomoći u izložbenom radu? Što su skliske točke i poteškoće grupnog rada? Na ova se pitanja osvrćemo u dvodnevnom formatu radionice koju potom nastavljamo online, a završne tekstove umećemo u postav izložbe. Sastavni dio radionice, otvoren za širu publiku je izlaganje društvenog teoretičara Ozrena Pupovca, o reaktualizaciji pojma utopije i problematici kolektiva.

Predavanje Ozrena Pupovca, 29. 1. u 18 sati

Naknadno o utopiji – neka razmišljanja o formi manifesta

Kraj dvadesetog stoljeća ne donosi samo „kraj utopija“ već i poziv – u tome je i paradoks današnje reakcije – na njihovo svestrano obnavljanje. Suvremena konstelacija opskurantizma i dezorijentacije toliko sužava mogućnosti emancipatornih praksi da opći sud bilo kakvu realnu drugost kapitalizmu zamišlja tek kao potencijal utopije. Ipak, proteklo nas stoljeće uči i o jednoj drugačijoj vremenitosti radikalne transformacije: kako u umjetnosti tako i politici, ono novo se, naime, nije pisalo samo kao obećanje i nadanje, kao utopijska projekcija nekog neprisutnog budućeg, već i kroz geste buntovne proizvodnje sadašnjosti kao razlike, kao ustrajanje u mogućoj prisutnosti onog ekscesivnog i heterogenog, ovdje i sada. Druga vrsta najave nečeg do sada nepostojećeg, koja prati oblike avangarde, za razliku od utopijske predstave ili imaginacije, smješta budućnost u samu sadašnjost: ne kao nešto naknadno, već kao urgentnost i iznimnost, ali i fragilnost same geste stvaranja ili emancipatorne mjene. Neke opće obrise ove logike pokušati ćemo trasirati kroz formu manifesta, kao svojevrsnog teksta avangarde, a tako i kroz političko mišljenje koje se uz njega vezuje, od Machiavellija, preko Marxa do Badioua.

Ozren Pupovac predaje filozofiju i kritičku teoriju na Filozofskom fakultetu u Rijeci gdje vodi Centar za teorijska i kritička istraživanja. Osnovna područja njegovog istraživanja su suvremena francuska teorija, marksizam i politike emancipacije, te spekulativno naslijeđe klasičnog njemačkog idealizma. Od 2008. godine zajedno s Brunom Besanom koordinira istraživačku platformu “Versus Laboratory: Dissensual Relations are Points of Thought”. Autor je monografije “Elements for a Critique of Post-Socialism” (Zagreb: Multimedijalni institut, 2023.), kao i urednik zbornika (uz Leonarda Kovačevića) “Utopije: politike i strategije ne-mjesta” (Zagreb: Bijeli val, 2023.).

Program izvodimo u sklopu Nultog sata u suradnji s HS-AICA-om, podrška: MKM i Grad Rijeka.