Rad “Cut Out” Bena Caina i Tine Gverović nastao tijekom online rezidencije

Muzej moderne i suvremene umjetnosti pokrenuo je u prosincu prvu online KAMOV rezidenciju, a Ben Cain i Tina Gverović osmislili su rad Cut Out dostupan na posebno dizajniranoj web stranici.

 

S neizvjesnim datumom vraćanja na staro normalno, u vrijeme kada je organizacija fizičkih rezidencija i putovanja posebno izazovna, na kreativnoj online rezidenciji ugostili smo Bena Caina, Tinu Gverović i Tanju Vrvilo. Umjetnike smo pozvali da nam se pridruže iz svojih domova ili privremenih kućnih ureda i predlože istraživanja, projekte, tekstove, zvukove, slike, bilješke, pokušaje, eksperimente… Pritom su rezidenciju mogli slobodno tematski vezati uz proturječja planiranog i teško sagledivog, preispitati teme i kontekste u pozadini umjetničkog i muzejskog rada, kvarta, grada ili tematski okvir interpretirati kroz prizmu svakodnevice, razotkrivanjem povijesnih narativa, korelacija i projekcija.

U radu Cut Out Ben Cain i Tina Gverović kreirali su specifično grafičko sučelje i ispunili ga tekstom, crtežom, fotografijama i videom na posebno dizajniranoj web stranici. Rad možete pogledati na poveznici, a za uvećanje ili pokretanje sadržaja kliknite na prozore.

U nastavku pročitajte tekst Bena Caina i Tine Gverović o radu:

Pusti da se dogodi

Kombinacije pokretnih i statičnih slika u kojima se isprepliću procesi rada, proizvoda i radnika. Radimo prvenstveno sa slikama ruku, različitih tekstila s uzorkom i nađenih video isječaka tkalačkih strojeva. Proces slaganja ovih triju elemenata, i razmjena odnosa proizvod-radnik, proizvodnja-proizvod, rezultira raznolikim slikama, kratkim video radovima, i s ponekom digresijom, ali najvećim svojim dijelom rad objedinjuje razmišljanje o ljudima ne kao predmetima i objektima nego kao jakim i ranjivim subjektima. 

Cut out, cut up, cut back, jump cuts.

Pokretni „cut-n-paste“ dijelovi tijela (ruke i prsti), pojavljuju se na pozadini tekstila s uzorkom, i kombiniraju se s video isječcima brzih dijelova rada stroja u loopu. Ispeglana tijela postaju dvodimenzionalni uzorci, apstrakcije i  atrakcije. Ove slike, sa svojim privlačnim teksturama i bojama možda prikazuju nešto što bi se moglo željeti, konzumirati.

Besciljno izvođenje, ili rad bez svrhe. Besciljno zapravo nije prava riječ. Ovdje postoje ciljevi, ali oni nisu nužno otprva razumljivi ili lako prepoznatljivi. Cilj može biti tijelo koje se slobodno, kreće, fluidno, pa čak i nespretno ali bez jasnog osjećaja svrhe ili ishoda. Mi nismo stvar – je li to isprazna izjava?  Znamo da tijela ne bi smjela biti tretirana kao sirovina, ali često ih se tako tretira.

Tijela ili njihovi dijelovi u ovim slikama i videima možda djeluju kao neka neobična sirovina koja besciljno obavlja svoj rad, ali to mogu biti i ostaci koji neprekidno rade čak i kada njihov rad nije jasno definiran i kada ne postoji jasan cilj toga rada.

Namjere vezane za kombiniranje dijelova pokretnih slika ljudi, slika tkanine te video isječaka strojeva, uz govoreni ili pisani tekst, nisu nužno sasvim definirane.  Premda razmišljamo o tome kako tijela istražuju i koriste vlastite mogućnosti kretanja (ma koliko sitne bile), i kako mogu biti izabrani sudionici tuđih narativa i radnih režima, upakiranih i promoviranih, nismo još sigurni kako će i hoće li išta od toga biti opipljivo u onome što nastane za vrijeme naše rezidencije.

Ben Cain / Tina Gverović

 

videomontaža / montaža zvuka: Josipa Miličević

dizajn zvuka: Ilia Gverović Cain

dizajn sučelja i web podrška: Mihael Giba

zahvala: Goran Ferčec

London/Rijeka, 2020.