Predavanje Svena Rückera: Morski horizonti

Morski horizonti
O otvorenom moru i njegovim završecima

Suvremena percepcija svijeta uvelike je obilježena savezom dvaju pojmova: horizonta i mora. Uspon suvremene kulture može se opisati kao put od zemaljskih, teritorijalnih i arhitektonskih konotacija prema metaforama toka i oceana. Od golemih katedrala misli iz srednjega vijeka, takozvanih summae, preko Kantove arhitekture „čistog uma“ do Heideggerove „kuće bitka“, misao i kultura opisuju same sebe – a time se i stvaraju – kao oblik građevine koja stoji na čvrstom tlu. Nasuprot tome, moderno i postmoderno poimanje kulture se rastače. Nietzscheov poziv „Na more, filozofi!“ možda je najpoznatiji simbol takve promjene. Činjenica da nova kultura nije građena na čvrstom tlu, već pluta na vodi, postala je očita već u 19. stoljeću, toliko da je Ernst Kapp mogao napisati povijest svjetske kulture koja se u potpunosti temelji na uzdizanju vodene površine u odnosu na zemlju. Od „Potamske faze“ i njezinih rijeka preko „Talasične faze“ i kopnenih mora pa sve do „Oceanske faze“, svjetska se kultura razvija u smislu taljenja čovječanstva.
Iako se ova promjena može lako razumjeti, put od krutog stanja prema tekućem, od kopna k moru, nije tako jednostavan kako se čini. Postoje dva načina na koji se kultura i misao usmjeravaju na more: prvi pretvara more u drukčiju vrstu kopna, dok drugi pretvara samu misao i kulturu u tekuće stanje.
Ova se razlika nastoji približiti usporedbom dvaju najpoznatijih avanturističkih romana na temu mora: Robinsona Crusoa, Daniela Defoa i Mobyja Dicka, Hermana Melvillea.

Sven Rücker (1975, Bad Segeberg) predavač je na Freie Universität Berlin. Na FU Berlin doktorirao je filozofiju 2010. Njegov doktorski rad, “Das Gesetz der Überschreitung. Eine philosophische Geschichte der Grenzen” (Zakon transgresije. Filozofska povijest granica) nagrađena je s Ernst-Reuter-Award za najbolju dizertaciju FU Berlin u 2010.

Predavanje će se održati na engleskom jeziku. Ulaz slobodan.