Nikola Ukić: Zaželi želju

Muzej moderne i suvremene umjetnosti otvara samostalnu izložbu Nikole Ukića u četvrtak 16. ožujka u 19 sati. Pod naslovom Zaželi želju nastavlja predstavljanje autora riječke scene koji su stasali devedesetih godina te u inozemnom okruženju pronašli poticajnije uvjete za rad. Nakon završene Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, Ukić pohada Akademiju u Düsseldorfu (2000. – 2004.) gdje i ostaje djelovati, povremeno prisutan na domaćoj sceni, osobito u Zagrebu te Splitu i Rijeci.

Aktualna izložba donosi nove radove zahtjevne produkcije i velikog formata, koji se razvijaju u dijalogu s prostorom i posredno upućuju na povijest zgrade i njezinu prenamjenu iz industrijske u muzejsku funkciju. Uz manje zidne radove, izložba se bazira na objektima na razmeđu skulpturalnih rješenja i arhitekture, u kojima zanimanje za istraživanje materijala i dalje ostaje bitno ishodište, ali u fokus postavlja nove preokupacije i smjernice. Dok je prije materiju promatrao kao neovisnu komponentu rada, djelomice ukroćenu u proizvoljnoj formi koju joj zadaje, sada nas involvira u fizičko iskustvo prostora u kojem bitna komponenta postaje posjetiteljevo tijelo. Sama izložba poprima formu mizanscene u kojoj posjetitelj sudjeluje vlastitom prisutnošću, u dilemi pred Ukićevim dvosmislenim objektima koji pripadaju i svijetu svakodnevice i fikcije, i bliskom i zazornom (Zaželi želju!).

Betonske i plastične konfiguracije potiču diverziju ustaljene kiparske tradicije koja je orijentirana na cjelovitost i plemenite materijale, mahom idealiziran, punokrvni (figurativni) prikaz i vertikalnu transpoziciju materijala. Koristeći se materijalom drukčije od izvorne funkcije, Ukić mijenja uporabljivost svakodnevnih predmeta i poziva na njihovu redefiniciju. Birajući industrijske materijale koji se ponašaju nepredvidivo i iziskuju balans izmedu kontrole i prepuštanja, autor naizmjence preuzima ulogu tvorca, odnosno pasivnog promatrača. Ukić se posvećuje pitanjima što skulptura danas može biti i na koje je sve načine povezana s društvenim i proizvodnim odnosima (Zaželi želju!).

Svjedočeći demontaži socijalne države u kojoj fizički nedovršene gradnje postaju zrcalo realnosti, Ukić je zagledan u budućnost. U tom kontekstu Fuga (prva ploča) postaje metafora za doba kasnog kapitalizma u kojem prevladava arhitektura nemjesta[1] – započete, a nedovršene gradnje, opustjeli betonski pogoni na koje ponajviše nailazimo na gradskim rubovima. Za razliku od antropološki definiranih mjesta, nemjesta tumačimo kao prostore prolaza, bez zadržavanja i obitavanja, u kojima izostaje smislena komunikacija, kao i jasna vizija budućnosti. Poigravanjem idejom otuđenja koje je bitna karakteristika nemjesta, Ukić osvještava status mjesta kao prostora koji gradimo svakodnevnom socijalizacijom. Zaželi želju: mjesto kao sinonim doma gdje se tijelo osjeća dobrodošlim ili nemjesto gdje su tijela usputni prolaznici?

Izloženi radovi govore neposrednom materijalnošću: gruba obrada i tekstura, bilo ruku, bilo bauštele u početnoj fazi izgradnje, bilo ispuhanih cijevi. Dozivaju dvosmislene osjećaje: s jedne strane uviđanje da čekamo u redu simboličkog rasapa, a s druge nada da će nas zdrav razum ipak izvući, u skladu s ucijepljenom idejom napretka koja nije sasvim iščezla. Taj nestabilni prostor ekoloških i ekonomsko-političkih (ne)mogućnosti pokazuje stanje u kojem smo donekle nadvladali razočaranje porazima, ali ne i bezidejnost novih alternativa.

Najveća skulptura pod nazivom Kolo u formi je međusobno spojenih ruku. Odlivene u prirodnoj veličini i umnožene, ruke su lišene tijela koje ih nosi. Suspendirane su sa stropa i postavljene u arhaičnu formu nalik kolu, pružaju se jedna prema drugoj i međusobno drže. Ruke su naočigled nežive, ali neodoljivo podsjećaju na živo; fragmentarne su, ali asociraju na tjelesno jedinstvo i poput fantomskih tijela prizivaju sjećanje na cjelovitost i čežnju za povratkom izgubljenog. Kolo ne nosi ideju utopije ili nostalgije, već otvara pitanja o mogućnostima bolje stvarnosti, kako bi ona trebala izgledati i je li to projekt koji trebamo iznijeti zajednički, s obzirom na to da viziju budućnosti trenutačno ne nudi nitko (Zaželi želju!).

U medijskom smislu Ukićevu mizanscenu moglo bi se nazvati skulpturom u proširenom polju koja na humorozan način iskazuje dnevne preokupacije, od krize koherentnog iskustva tijela, zbunjujućeg odnosa realnog i fiktivnog, do dileme o zajedničkim interesima i relacijama uzajamnosti. Poigrava se prepoznatljivom ikonografijom i zagovara alternativne načine strukturiranja vidljivog. Upotrebljavajući industrijske i sintetičke materijale, Ukić markira ambijent brzog rasta i propadanja, koji u nasljeđe ostavlja potrošena mjesta i odbačene planove. Osporava nemjesta kao ravnopravnu zamjenu mjesta koja se u društvu profita prodaju pod normalnim ljudskim staništem, razvijena zbog nekontroliranog urbaniteta i nemara prema javnom prostoru kao poprištu socijalizacije. Tome pogoduje i umreženo društvo koje fizički prostor pretvara u mjesta konzumacije i pothranjuje njegove kapacitete društvenosti, dok komunikaciju obavlja preko superrazvijene digitalne infrastrukture. Dva oprečna pogleda na svijet, onaj utemeljen na ekonomiji profita i, s druge strane, onaj produktivne energije zajedništva koji se vodi principom užitka mimo ostvarivanja pojedinačnih interesa, postaju klackalica na kojoj se izmjenjuju Ukićeva razmišljanja.
[1] Marc Augé, Non-Places: Introduction to an Anthropology of  Supermodernity, Verso, London-New York, 1995.

Kustosice: Ksenija Orelj, Sabina Salamon
Partneri: Gradske galerije Osijek, Galerija Waldinger

Vladimir Vidmar_tekst uz izložbu

POPRATNI PROGRAM:

Vodstva za građanstvo održavati će se četvrtkom u 18 sati. Termini: 23.3. (vodstvo s umjetnikom), 13.4., 27.4. i 18.5. (Dan muzeja)

Radionice – MMSU Lab je kontinuirani format likovno-kreativnih i edukacijskih radionica koje inspiraciju nalaze u radovima na izložbama ili iz zbirki Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. Od travnja do kraja lipnja održat će ciklus radionica MMSU Lab-a koji će kroz teme, motive i tehnike biti povezan s trenutnom muzejskom izložbom Nikole Ukića ‘Zaželi želju’.
⁃ Mjesto održavanja: Dječja kuća + Muzej moderne i suvremene umjetnosti
⁃ Termini: utorkom – 21.03./ 18.04. / 9.05. od 17:30 do 19:00, uz prethodnu prijavu
⁃ Voditeljica: muzejska pedagoginja Ivana Lučić

Nikola Ukić (Rijeka, 1974.) umjetničko školovanje započinje u Rijeci na tadašnjemu Filozofskom fakultetu, Odsjek za likovnu kulturu (1993. – 1995.). Studij nastavlja na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu od 1995. do 1999., a od 2000. do 2004. na Umjetničkoj akademiji u Düsseldorfu gdje je diplomirao u klasi Georga Herolda. U Düsseldorfu živi više od dvadeset godina.

Ukićev rad seže od efemernih instalacija i site specific skulptura do digitalnih grafika, videa i performansa. Njegova umjetnička praksa fokusirana je na propitivanje kiparskih strategija, istraživanje tradicionalnih postavki i modernističkih protokola. Bavi se interakcijama između autentičnosti i fikcije, esencijalnog i marginalnog te se usredotočuje na pitanja kulturnog prevođenja. Kontinuirano podvrgava skulptorske procese različitim kontaminacijama, bilo uključivanjem drugih medija na epidermu svojih skulptura ili odabirom kiparskog procesa u kojem naglašava procesualnost kiparstva dovodeći tako u pitanje samorazumljivost umjetničke geste i samodostatnost skulpture.

Sudjelovao je na brojnim izložbama i dobitnik je nekoliko stipendija i rezidencija. Duži niz godina djeluje i kao predavač na umjetničkim školama, a trenutačno radi kao znanstveni suradnik na Arhitektonskom Fakultetu Sveučilišta u Siegenu, Njemačka. Kustos (s N. Ivančević) izložbe umjetnika NRW-a u MSU Zagreb 2014. godine.

Izložbe (izbor): Schweben, Hengesbach Gallery, 2019., Form follows, PAEC, Freiburg, 2015., Blow up, Schloss Borbeck, Essen, 2015., Projective cast, MSU, Zagreb, 2013.
Potpore i nagrade: Neustart Kultur 2020., Zaklada Kunstfond 2017., Nagrada za mlade talente Zaklade za umjetnost NRW 2014., New Talents Art Cologne 2007., Nagrada Umjetničke akademije i pokrajine Sjeverna Rajna – Vestfalija, Cité Paris 2002.

Sponzorstva: 3.t. cable, Opatija; Alsim j.d.o.o. Rijeka; Plast-a, Šapjane; Met-al, Trviž; Apsolut Hi-Fi, Rijeka; Damir Čargonja Čarli

Foto: Hrvoje Franjić