Mohamed el Khatib, Da kraj bude lijep

Mohamed El Khatib je želio napisati dramski tekst na osnovi intervjua sa svojom majkom. Njena iznenadna smrt 2012. spriječila ga je u tome. Nastao je kolaž novinskih isječaka, elektronskih i telefonskih poruka, transkripcija razgovora, videa, kratkih dijaloga s ocem. Riječ je o materijalu koji spaja izmišljeno i dokumentarno nudećii pogled u intimnost života obilježenu smrću. Dotiče se  pitanja obitelji, države, materinskog jezika, sjećanja, žalovanja… Ova je drama dirljiva autobiografska pripovijed koja suptilno prepliće osobno s univerzalnim, na trenutke zajedljivo bolna, često vrlo zabavna.

Mohamed el Khatib, Da kraj bude lijep

18. 10. 2018. u 19 sati, MMSU

Prijevod i režija: Ivica Buljan

Glumi: Robert Waltl

Koprodukcija: Mini teater, MG Ptuj i Novo kazalište Zagreb

Predstava će se izvoditi na hrvatskom jeziku.

ULAZ BESPLATAN!
Mohamed El Khatib je francuski pisac, redatelj i performer marokanskih korijena. Nakon studija književnosti i usavršavanja u Meksiku, doktorirao je sociologiju. U svom radu dramu pokušava konfrontirati s drugim medijima poput filma, videa, instalacije i novina.  U samo godinu dana postao je najveće otkriće novog francuskog teatra. Postigao je ogroman uspjeh na Festivalu u Avignonu, a na ovogodišnjem prestižnom pariškom Festival d’automne zastupljen je s tri predstave.

Tekst Da kraj bude lijep nagrađen je 2016. s najvažnijom francuskom nagradom za dramatiku, Grand Prix de Littérature dramatique.

Predstava je do sada odigrana u Ljubljani, Ptuju, Splitu, Zadru, Silbi, Kaštelima, Varaždinu, Sinju i Mostaru.

Ivica Buljan režirao je u Ljubljani, New Yorku, Münchenu, Lisabonu, Beogradu, Moskvi, Budimpešti, Abidjanu, a njegove su predstave prikazane na važnim svjetskim festivalima. Trenutno radi na mjestu direktora  Drame HNK u Zagrebu.

Robert Waltl je glumac i redatelj, osnivač Mini teatra u Ljubljani koji djeluje kao jedinstven prostor umjetničke kreacije  i društvenog angažmana.
„Dijaloge s majkom Waltl je iznio tako prirodno i lagano (podsjetimo, ovo je prva izvedba ovog teksta na hrvatskom jeziku koji glumcu nije materinji!); transformacije između dvaju likova uspješno su postignute tek mimikom lica i rečeničnom intonacijom, a ovaj se obrazac uspješno nastavlja i u igranju drugih likova (sestara, oca, rodbine). Waltl je na svojim leđima iznio emotivno zaista tešku predstavu, a usputne jezične greške predstavi ni izvedbi nisu ništa oduzele. Štoviše, one su, kao i početno obraćanje publici, na trenutke podsjećale na isprepletenost glumca, lika i autora, na isprepletenost svih ljudi i njihovih boli koje su u svojoj srži tako univerzalne da ta spoznaja postaje utješnom.“

„Dijaloge s majkom Waltl je iznio tako prirodno i lagano (podsjetimo, ovo je prva izvedba ovog teksta na hrvatskom jeziku koji glumcu nije materinji!); transformacije između dvaju likova uspješno su postignute tek mimikom lica i rečeničnom intonacijom, a ovaj se obrazac uspješno nastavlja i u igranju drugih likova (sestara, oca, rodbine). Waltl je na svojim leđima iznio emotivno zaista tešku predstavu, a usputne jezične greške predstavi ni izvedbi nisu ništa oduzele. Štoviše, one su, kao i početno obraćanje publici, na trenutke podsjećale na isprepletenost glumca, lika i autora, na isprepletenost svih ljudi i njihovih boli koje su u svojoj srži tako univerzalne da ta spoznaja postaje utješnom.“

“Detalji o majčinoj smrti, obitelji, običajima i El Khatibovim promišljanjima otkrivaju se tijekom predstave u čitanju definicija i dijagnoza, SMS poruka, mailova, dijaloga koje je vodio s majkom i članovima obitelji. Sav materijal posložen je na A4 papire koje Waltl na početku izvedbe slaže u polukrug na podu pozornice. Ovo tiho opraštanje od majke tijekom predstave praćeno je notama francuskih numera (Ivica Buljan je odabrao glazbu); prepoznaju se tu melodije Charlesa Aznavoura, SergeaGainsbourga, Yanna Tiersena… Teško je zamisliti bolju glazbenu podlogu od ovih sjetnih melodija i stihova.“

(Isječci iz teksta Kristine Tešije objavljenog na linku)