Mirna Kutleša – At the edge of life

At the Edge of Life je projekt intervencija u prostoru Mirne Kutleše, koje započinju na Noć muzeja, 27.01.2012., te se ciklički ponavljaju kroz period od godinu dana, gradeći postupno strukturu koja raste, propada, mijenja se.

Kutlešina intervencija se useljava u prostor stubišta zgrade MMSU-a i Sveučilišne knjižnice koji osim začudnih arhitektonskih momenata, predstavlja suprotnost izložbenom prostoru i nudi drugačiji oblik komunikacije s publikom. Koristeći sporedni prostor Muzeja, instalacija ima mogućnost trajanja kroz dulji vremenski period neovisno o programu koji se odvija u izložbenom prostoru. Ipak, egzistira u nekoj vrsti suživota s muzejskim dešavanjima jer se pasivno podastire publici koja dolazi zbog nečeg drugog. Projekt želi istražiti mogućnosti percepcije umjetnosti u izmijenjenim uvjetima trajanja, lokacije, vidljivosti i komunikacije.

Same instalacije su formom, strukturom i karakterom bliske virusima, odnosno bilo kojim drugim parazitskim organizmima. Klasifikacija virusa kao organizama koji egzistiraju na rubu života – organisms at the edge of life, unosi dvojbu treba li ih svrstati u živi ili neživi svijet i upućuje na granično područje koje se ne može jasno definirati. Radovi vizualno oponašaju određene organske strukture (primjerice nakupine školjaka, lišajeve, paučinu, nametnike, puzavice), ne koristeći se pritom doslovnim konkretnim materijalom, već ponešto izmijenjenim i izmještenim materijalima iz iste domene organskog. Umjesto neutralnog i čistog prostora, one traže određeni kontekst, ‘tijelo domaćina’ za svoju egzistenciju. Umjetnica ih postavlja na neugledna mjesta, poput utilitarnih instalacija, otvora kao što su utičnice i mjesta koja u izložbenoj praksi predstavljaju smetnju za čistoću prostora.

At the Edge of Life je procesualnog karaktera i nastaje u etapama, nadograđuje se na prvu minimalnu intervenciju, ali je podložan i mogućoj destrukciji ili dokidanju nekog svog dijela od strane prolaznika koji nesvjesno postaje posjetitelj prostora. Instalacija se tek s vremenom uspostavlja u svojoj namjeri, i to ne isključivo putem vizualne percepcije, već i taktilno i olfaktivno.