Manlio Malabotta, fotografije
19.3.–28.3.2017., Mali salon
Riječkom se izložbom obilježava 110-u godišnjica rođenja Manlia Malabotte. Ostvarena je u okviru programa multidisciplinarnog festivala Varcare la frontiera #5 Atlantidi, identità sommerse, te u suradnji sa Generalnim Konzulatom Republike Italije u Rijeci i Muzejom moderne i suvremene umjetnosti. Izložbom se želi se dati doprinos istraživanju povijesnih i kulturnih niti, koje su povezali i mogu još više učvrstiti vezu izmedju Trsta i Rijeke.
Manlio Malabotta rođen je 24. siječnja 1907. u Trstu. Njegova majka, Milena Milinovich, kći brodovlasnika, bila je rodom iz Herceg Novog, a njegov otac, poručnik austrijskog Lloyda, Nicolò Malabotich doselio se u Trst sa Malog Lošinja.
Prezime mu je talijanizirano u Malabotta. Studirao je u Trstu i Padovi, a nakon 1932. radio je kao javni bilježnik u Komenu (na Krasu). Godine 1935. seli u važnije sjedište, u Motovun, centar istarskog poluotoka, koji će biti dodirna točka u prijateljstvu između Fulvia Tomizze i njega. Između 1937. i 1939. Malabotta je u Motovunu obnašao dužnost podestata. U siječnju 1944. primoran je napustiti Istru, zajedno sa suprugom i kćerkom kako bi, zbog sudjelovanja u misiji sa saveznicima, izbjegao uhićenje od strane Nijemaca.
Nakon Montebelluna u Regiji Veneto, gdje je živio od 1946., napušta karijeru javnog bilježnika i krajem 1974. seli se u Trst, u kuću koju je na brežuljku Sv. Vida projektirao Romano Boico. Iz te kuće pruža pogled na cijeli Tršćanski zaljev i Istru. U tom vremenu Malabotta ima u planu brojne studijske i istraživačke projekte, od kojih su neki vezani za Istru.
Osmišljava izdavanje edicije „Costa orientale” (Istočna obala), posvećenu umjetnosti i književnosti Istre i Dalmacije. Prva knjiga iz te edicije trebala je biti posvećena njegovom istarskom prijatelju, rovinjskom pjesniku, Ligiju Zaniniju. Nažalost ne uspijeva realizirati taj projekt, jer je 1. kolovoza 1975. preminuo u Trstu u dobi od 68 godina.
Zahvaljujući velikodušnosti gospođe Franca Fenga Malabotta, koja je dala na uvid i slobodno korištenje cjelokupni arhiv svoga supruga, inicijativi i ideji Diane di Rosa i Massimiliana Schiozzi za postav izložbe (Civico Museo della Civiltà Istriana Fiumana e Dalmata, Trst 2014), te pažljivoj restauraciji fotografija starih najmanje 75 godina i razumijevanju Fondazione CRTrieste, danas možemo uživati u fotografijama iz 30ih i 40ih godina dvadesetog stoljeća, autora / foto amatera, koji je slobodno i s velikom ljubavlju, snimao u Rijeci, na rivi, u riječkoj luci, po Istri i okolici.