Kata Mijatović – Vidljivo / Nevidljivo

15.10.–4.11.2008., Mali Salon

Kata Mijatović renomirana je hrvatska multimedijalna umjetnica. Iako je po vokaciji slikarica (studirala je slikarstvo najprije na Accademia di Belle Arti u Firenci, a potom na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je i diplomirala) izražava se najčešće performansom, a radi i instalacije, video radove te web projekte.

Svoju je likovnu karijeru započela zapaženim djelovanjem u neformalnoj grupi «Močvara» koju je 1988. godine osnovao Zoran Pavelić, a okupljala je članove koji su na likovnom planu u Baranji progresivno djelovali ne bi li uspjeli razbiti učmalnost provincije koja je, po njima, močvarna. «Močvara» je djelovala do 1991. godine kada Kata Mijatović predmet svog interesa usmjeruje na propitivanje svjesnog i nesvjesnog stanja svijesti, odnosno na njihovo oponiranje. Prostor nesvjesnog najčešće istražuje bavljenjem snovima koje doživljava kao medij u kojem se najjače očituju sva njegova svojstva. Kako je granica između, uvjetno nazvanog, realnog stanja budnosti ili onostranog svijeta sna toliko krhka i fluidna, sveprisutno je njihovo ispreplitanje.

Zanimanje za tu dvojnost u ljudskoj psihi nadilazi osobna iskustva sa snovima, s kojima se počinje baviti bilježeći najprije vlastite snove, da bi kasnije projekt nastavila istraživanjem snova svojih prijatelja i poznanika.

Izložba priređena u riječkom Malom salonu na kojoj su prikazani video zapisi četiri performansa («Marijanov san», «Markitin san», «Željkov san» i «Nisam svjesna»), dvije video instalacije («Forsythia» i «Vidljivo / Nevidljivo») te osam ispisa iz projekta «Izabrani snovi» predstavlja svojevrsni presjek umjetničinog rada od 1999. godine do danas, tematski objedinjen transcendentalnim, mističnim i sličnim duhovnim iskustvima koja se uglavnom događaju u snovima.

Intrigantno je neprekidno umjetničino zanimanje za svijet snova. Govoreći o svojim radovima ističe da oni polaze od pretpostavke da osim što živimo u materijalnom ili fizičkom svijetu, kako ga uglavnom doživljavamo, istodobno supostojimo uronjeni u nevidljive nematerijalne svjetove u kojima ne vrijede fizički zakoni i u kojima nam se otkriva prava univerzalna priroda «stvarnosti». Kako se u radu sa snovima često susretala s takvim iskustvima smatra ih vrlo dragocjenima.  Iako su kao poruke namijenjeni onima koji su ih sanjali, takvi snovi dolaze iz duhovnih prostora koja nadilaze osobnost sanjača pa ih je stoga važno prenijeti dalje.

Kustosica: Vilma Bartolić