Joško Eterović: Secundum minimum

Muzej moderne i suvremene umjetnosti i Nacionalni muzej moderne umjetnosti iz Zagreba zajednički organiziraju veliku monografsku izložbu Joška Eterovića, jednog od najpoznatijih hrvatskih i riječkih likovnih umjetnika.

Nakon gotovo dvadeset godina i izložbe Od Prekinute linije do Mutacija 1970. – 2006., Joško Eterović se vraća u MMSU izložbom Secundum minimum, koja će premijerno predstaviti novi istoimeni ciklus Eterovićevih slika nastalih između 2019. i 2024. godine. Secundum minimum označava Eterovićev povratak estetici minimalizma i optičke umjetnosti pa uz recentne slike, a u svrhu njihove kontekstualizacije u njegovom bogatom opusu, izložba u uvodnom dijelu postava predstavlja i radove kojima je periodično iskazivao inklinaciju reduktivnom stvaralačkom principu. Kompozicije su fokusirane na interakciju elementarnih geometrijskih oblika poput krugova ili elipsi i dinamizirane sofisticiranim međutonovima komplementarnih boja. Slikarski koncept naglašava utjecaj i nasljeđe optičke umjetnosti sveden na minimalističku interakciju tri elementa: boju, liniju i oblik. Preciznost i jasnoća kojom odišu novi radovi, a koje se zasnivaju u izvedbi bojanih polja, međuodnosu formi i tenziji optičke igre, ukazuju na dugotrajnu, kontinuiranu i posve autentičnu umjetničku znatiželju i dosljednost umjetničkog istraživanja onkraj neprekidne izmjene dominantnih likovnih tendencija u pedeset godina tijekom kojih se razvija stvaralaštvo Joška Eterovića. U eri dominacije digitalnih medija u vizualnoj kulturi, a slikarstva figuracije u likovnosti, svježina postminimalističkih i neogeometrijskih konstelacija Joška Eterovića, predstavlja novi uzlet i reafirmira značenje neokonstruktivizma u suvremenoj umjetnosti i kulturi.

Izložba se otvara u utorak 26. ožujka u 19 sati i traje do 22. svibnja, i realizira se u svim izložbenim prostorima Muzeja.

Kustos izložbe je Branko Franceschi, ravnatelj NMMU.

Joško Eterović (Split, 1943.) proveo je djetinjstvo u Pučišćima na otoku Braču gdje se zarana upoznao s ljepotom kameno-klesarske tradicije koja je na njega ostavila snažan dojam i utjecala na formiranje njegova umjetničkoga rada. Od 1957. živi u Rijeci, a 1969. odlazi u Zagreb na studij ekonomije. Potreba za umjetničkim izražavanjem ne jenjava pa te godine odlazi u Pariz. Nedugo nakon dolaska, 1970. u Galerie de Beaune održava prvu samostalnu izložbu geometrijske apstrakcije, a postignuti uspjeh omogućava mu i rad u filmovima Jeana Pierra Mockyja i Richarda Balduccia. U međuvremenu sudjeluje na nekoliko izložbi gdje ga je prepoznala europska i svjetska kritika: u Galerie Daniel Gervis te na prva dva Salon international d’art Contemporain (FIAC).

Hrvatskoj javnosti predstavlja se krajem sedamdesetih izložbom u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Njegov cjelokupni opus, koji je ostvaren u slikarstvu, crtežu, skulpturi i instalacijama, podijeljen je na cikluse: Prekinuta linija (1970.), Kvadrat (1975.), Izvor (1977.–1982.), Vrijeme i gradnja (1978.), Tok vrpce (1982.), Novopoentilizam (1985.), Sol Invictus (1986.), Kamenolom (1990.–1996.), Désaccords (1996.), Zakrivljena ravnina (1997.) i Mutacije (2000.–2002.). Umjetnički rad Joška Eterovića povezuje mediteransku hedonističku prirodu s gradbenim i geometrijskim načelima, monokromiju s kolorizmom, organsko s anorganskim, slikarske i plastičke kvalitete. Djela mu se nalaze u brojnim javnim i privatnim zbirkama. Živi i radi u Zagrebu, Rijeci, Povljima i Parizu.

Izložba se realizira sredstvima Grada Rijeke, Ministarstva kulture i medija, Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba i Primorsko-goranske županije.