Izložba “Modri kod”

Izložba Modri kod nastavak je suradnje između Muzeja moderne i suvremene umjetnosti i Udruge Livingstone posredstvom koje se u Galeriji Pik u Rabu (Pučko otvoreno učilište) prikazuju tematske izložbe iz muzejske zbirke. Riječ je o izložbama manjeg formata zamišljenima na način da pridonose razvoju kulturne ponude u turističkim sredinama te na neposredniji način približavaju muzejsku građu široj javnosti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ivo Kalina, Pejzaž, 1973., MMSU-1116

Za izložbu je odabrano desetak radova grupiranih oko zajedničke teme morskog krajobraza koji ilustriraju kako pejzaž može biti aktualan i vizualno zanimljiv.

Fragmenti stvarnosti i izdvojene vizure koje odlikuje zagonetna, ponekad mistična atmosfera, zajednički su nazivnik radova prikazanih na izložbi Modri kod. Odabrane slike i grafike tematiziraju morske predjele, ogoljele od svake vrste vizualnih šumova. Svedene su na morsko plavetnilo i njegove mijene, komuniciraju različita stanja i stvaraju začudne i nepredvidive vizualne slike.

Iskonska, primitivna priroda, prikazivanje njezinih neuhvatljivih oblika i nepredvidivih slika izazov je za svakog likovnjaka. Dugovječnost istog sadržaja i njegove nebrojene interpretacije otegotna je okolnost onima koji se hvataju u koštac s temom nastojeći je aktualizirati iz perspektive sadašnjosti: ona ostaje i dalje primamljiva i izazovna, inspirativna svome tvorcu, zanimljiva promatraču.

Među izloženim radovima rađenima po akademskim principima koji oslikavaju konkretne i imenovane predjele, široke vizure ili neki izdvojeni isječak, prikazana atmosfera je ono što iščitavamo kao primarni sadržaj: smiraj dana i potpuno utihnuto more, suton, zalazak sunca koje površinom prostire raznobojne tonove isprepletene s morskim plavetnilom.

Apstraktne verzije morskog pejzaža posebnost su zbog svojih domišljatih likovnih rješenja. U nekima od njih motiv je poslužio tek kao razlog za rješavanje različitih formalnih pitanja i vizualnih izazova ili se iza njih krije osobna autorova ikonografija koju u nekom uobičajenom poimanju i bez dodatne kontekstualizacije ne bi povezali s ishodištem.

Kao posebnost izložbe ističemo rad u pastelu Ljube Babića, autoriteta hrvatskog pejzažnog slikarstva. Babić prikazuje pogled koji se otvara pred putnikom-namjernikom koji se iz unutrašnjosti uputio prema moru, njegov susret sa zaljevom, otocima i čarobnim trenutkom prodiranja posljednjih zraka sunca nad morskom pučinom. Izuzetna su i dva pejzaža Ive Kaline izrađeni u svega nekoliko poteza u maniri autorove poznate gestualne apstrakcije. U radu Zdravka Milića pejzaž je čest motiv, ali to nisu očekivane i uobičajene slike već prikazi nekog budućeg, futurističkog krajobraza. Maja S. Franković radi apstraktnu litografiju u kojoj je minimalističkim likovnim govorom izražena punina sadržaja. Na izložbi su prikazani i radovi Božidara Rašice, umjetnika u čijem opusu mediteranski pejzaž zauzima važno mjesto.

Kod ili ključ za čitanje modrine prikazane na radovima oscilira od doslovnog uživanja u slikama koje sublimiraju svu ljepotu prikazane prirode do uključivanja dodatnog angažmana za njihovo razumijevanje i odgonetavanje.