Izlaganje i razgovor s Vesnom Vuković: Umjetnice i umjetničke institucije – strukturni razlozi isključivanja

Feministička intervencija u povijest umjetnosti 70-ih je godina prošlog stoljeća ukazala na duboku nejednakost umjetnika i umjetnica u smislu njihove institucionalne prisutnosti i vidljivosti, ali i – još važnije – razotkrila strukturne razloge isključenosti žena iz polja, a koji leže u umjetničkom obrazovanju, orodnjenoj stručnoj recepciji i valorizaciji, ograničenim mogućnostima profesionalne reprodukcije i napredovanja za umjetnice, kao i u položaju žena u društvu općenito.
Iako se u odnosu na prošlost mnogo toga promijenilo, najviše u pristupu obrazovanju, suvremeni podaci o (su)djelovanju umjetnica u polju i dalje su sumorni. Pa ipak, izložbe posvećene predstavljanju isključivo ženske umjetničke prakse još uvijek predstavljaju rijetkost, pa i svojevrsnu egzotiku, a povremeno završe i u eksploataciji teme. Iako u osnovi polaze od kritike muške dominacije u instituciji umjetnosti, ni među feminističkim povjesničarkama umjetnosti, kritičarkama i kustosicama ne postoji slaganje oko toga jesu li izložbe koje izdvajaju i okupljaju žensku umjetnost dobar način intervencije u polje kojim još uvijek dominiraju muškarci. Neke će od kritičarki zamijetiti kako su takve geste kontraproduktivne jer žensku produkciju stavljaju u svojevrstan geto, druge će se zapitati što bi uopće značilo umjetnost imenovati ženskom – je li njezina posebnost u rodu autorice ili u sadržaju i formi umjetničkog rada, a treće će se zalagati za potpunu autonomiju i zagovarati politiku razlike.
U izlaganju ću izložiti neke od uvida iz istraživanja odnosa umjetničkih muzeja u Hrvatskoj prema stvaralaštvu likovnih umjetnica, a osvrnut ću se i na kritičku recepciju ženske umjetničke produkcije. Upućujući na potrebu primjene alata feminističke povijesti umjetnosti, u završnom ću dijelu otvoriti i složeno pitanje primjenjivosti tih zapadnih, uglavnom anglosaksonskih, interpretativnih modela u lokalnom kontekstu.

Vesna Vuković – istraživačica i kustosica u području društveno angažirane umjetnosti i prevoditeljica. Od 2021. pohađa Poslijediplomski doktorski studij Sveučilišta u Zadru, na Odjelu za povijest umjetnosti, uz mentorstvo dr. sc. Ljiljana Kolešnik i ko-mentorstvo prof. dr. sc. Agate Jakubowska i doc. Dr. sc. Adijana Vidić s temom „Ženska umjetnost, feminizam i kulturna logika kasnog socijalizma: kontradikcije i korelacije“. Su-osnivačica i članica kustoskog kolektiva BLOK, s kojim je od 2001. realizirala više izložbi, istraživanja, publikacija i projekata u području suvremene umjetnosti, te za koje je nagrađena dvjema međunarodnim priznanjima. Kao vanjska suradnica predavala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i Umjetničkoj akademiji u Splitu, te u nizu izvaninstitucionalnih obrazovnih programa: Politička škola za umjetnike, Svijet umjetnosti i obrazovnog programa Centra za ženske studije. U 2013. bila je stipendistica Akademije Solitude u Stuttgartu. Dugogodišnja suradnica na HR3 kao kritičarka i prevoditeljica te autorica emisije Stvarnost prostora (2013-2019) za koju je 2020. nagrađena nagradom Neven Šegvić u kategoriji publicistički, kritički, znanstveno‐istraživački i teorijski rad. Tekstove objavljuje u stručnim publikacijama u zemlji i inozemstvu te urednica više publikacija u području suvremene umjetnosti. Od 2018. uređuje BLOK-ovu biblioteku Tendencija usmjerenu na historijsko materijalistički pristup umjetnosti.

u suradnji s HS AICA, u sklopu programa Nultog sata uz podršku MKiM