Dragana Sapanjoš – Riot/Pobuna

Pomno režiranim situacijama u kojima se pojavljuje u ulozi redatelja, scenografa, koreografa, Dragana unosi mikro-diverzije u rutinirane forme međuljudske komunikacije.

O izložbi:
Provjerava naš emotivni toplomjer, gostoljubivost, prijaznost, sreću, kao i one zasjenjene predjele, poput agresije, frustracije, nelagode… Ubacujući smetnje u stereotipne identifikacije normalne društvene slike, navodi nas na razmišljanje o tome kako definiramo – kako živimo dobar život, te koga isključujemo kao ono nepoželjno. Propituje što prihvaćamo kao opća pravila ljepote, zadovoljstva i uspješnosti, pred pozadinom vrhovne vrijednosti kapitala i sve ubrzanije i virtualnije ljudske komunikacije. Kao jedno od pitanja sugerira: postaje li naše okruženje nalik onom sretnih robova, u kojem je ‘biti sretan’ u prvom redu izjednačeno s posjedovanjem materijalnih dobara, pothranjivanjem moći, prestiža i zavisti?

Prostor galerije prestaje biti homogen. Postaje ispunjen kontradikcijama, disfunkcionalnim stvarčicama, začudnim, ekscentričnim pa i grotesknim situacijama. Dragana mijenja galeriju u hotel po modelu 1:1, s recepcijom, čekaonicom i jednom sobom. Ispravno smo dočekani, ali od nesvakidašnjeg ‘osoblja’ koje nas iz predvorja vodi ravno u sobu, u kojoj više nismo sigurni što dalje učiniti. Susrećemo sami sebe u stanju između budnosti i nijemosti, a neskladnosti koje pokušavamo ukrotiti pod jednu formulu ostaju stršati i remetiti uglađenu površinu izvanjske pristojnosti našim prikrivenim strahovima. Hotelski aranžman postaje metafora sleep modea, modusa preuzetog iz informatičke domene koje korelira sa ljudskim stanjem stalne pripravnosti. Prisutnost postoji, ali u nekoj vrsti zamagljene aktivnosti, u kojem osjetila postaju sve više mlitava dok prostor i vrijeme odmora izmiču. Ovakva atmosfera i trodijelni ritam prostora može asocirati na biografski ciklus; na pitanje koliko živo prolazimo kroz životni vijek, otvoreno i bezbrižno u doba djetinjstva (sugerirano u ulaznom dijelu, u etapi recepcije), blesasto i zavodnički kroz mladenaštvo (sugerirano u predvorju), te samotno kroz posljednju stanicu koju najavljuje rečenica Starenje je nepristojno…

Razgovor o izložbi:

Predavanje Sreća za turobnu znanost (Happiness for the Dismal Science), polazi od pitanja koliko smo sretni, koliko turobni? Koliko dobro tjeramo osjećaje potištenosti, antidepresivima ili nekim drugim ‘agentima’ poželjnog raspoloženja? Nadovezuje se na pojedine crvene linije izložbe Dragane Sapanjoš u Malom salonu. Uspoređujući različite perspektive, primjerice eudemonologa, utilatirista i anti-eudemonologa, Benvenuto prati različite načine definiranja i pokušaje mjerenja sreće. Kroz predavanje se možemo zamisliti nad poimanjem sreće u različitim kulturama, vrijednostima koje svaka kultura daje projektu (ili dužnosti) izražavanja sreće, te načinima kako je povezana s drugim pokazateljima kvalitete života, poput osobnih prihoda i zaposlenosti, zaljubljenosti ili pak posvećenosti društvenoj svrsi.

Sergio Benvenuto je filozof, psihoanalitičar i istraživač u Nacionalnom istraživačkom savjetu (NRC) u Rimu. Urednik je Europskog časopisa za psihoanalizu (JEP). Među njegove novije knjige spadaju Perversioni. Sessualità, etica, psicoanalisi (2005.); La passione dell indifferenza (2008.); In Freud’s Tracks s Antonyjem Molinom (2008.)

O umjetnici:

Dragana Sapanjoš rođena je 1979. godine u Novigradu. Završila je Accademia di Belle Arti di Brera, Milano 2004. godine. Izlaže samostalno i na grupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu od 1999. Živi i radi u Milanu i Novigradu. Dobitnica je više nagrada, među kojima, Studio Grent Viafarini Milano, nagrade Udruge talijanskih kolekcionara ACACIA; godišnje nagrade za suvremenu umjetnost – Premio Moroso.

Foto: A. Saška Mutić

Program se organizira u sklopu projekta Soft Control

“With the support of the Culture Programme of the European Union”

Zahvala: Prvim riječkim mažoretkinjama