Davor Dundara, Šareni mrak (retrospektiva)

Retrospektivna izložba pod nazivom Šareni mrak propituje monstruarij, monstruoznost, odnosno čudovišnost današnjeg trenutka, na primjeru karnevaleskne, groteskne umjetnosti riječkog umjetnika, Davora Dundare.

Krenemo li teorijski propitivati značaj čudovišnoga u modernoj današnjici, bitno je učiniti kulturološki i povijesni odmak i uočiti obrazac čudovišnoga koji odolijeva kroz cjelokupnu ljudsku povijest, kako je to uočila naša prva teoretičarka koncepta monster theory Miranda Levanat-Peričić. Tematizirajući nakaznost i čudovišnost kroz svoju zakrabuljenu umjetnost performansa, Dundara ruši barijere lažnog reda i upozorava da je nakazna i čitava zapadna civilizacija i pripadajući (kapitalistički) sustav vrijednosti, nakazan je i zapadnjački dualizam koji konstantno proizvodi nove nejednakosti… Tragom navedenoga, težimo razmišljati o čudovišnom kao o mogućem konceptu koji postoji i koji je nužan ne bi li nas natjerao na suočavanje s predrasudama i strahovima. Promišljanje o čudovišnom  trebalo bi nas ponukati na razmišljanje o ‘čudovišnom’ Drugom koje se u fobičnim i neravnopravnim društvima kroji na principu dualizama i negativnih analogija, jer problem koji bismo trebali propitati i koji bi čudovište trebalo riješiti, je ujedno i stalan problem ljudske prirode i društva (Levanat-Peričić 2008:533). Čudovištima i demonima moguće je udobrovoljiti, kako napominje Dundara (Zarez, br. 224. 2008), ako im se hrabro pogleda u oči i prihvati kao dio sebe, umjesto da ih se gura pod tepih gdje rastu, bubre i na koncu nas proždiru.

Izložba Davor Dundara: Šareni mrak  prvi je prikaz i dokumentacija cjelokupnog umjetnikova opusa od 1996. godine do danas, s naglaskom na umjetnikovim multimedijalnim performansima i fotosessionima. Izložba objedinjuje umjetnikovu izvedbu grotesknoga maškaranja, započetog navedene 1996. godine u fazi njegova djelovanja u multimedijalnom bendu Adapteri (1996. – 2006.), a po kojoj je jedinstven na našoj sceni performansa. Naime, iz Dundarina performerskog djelovanja razvidno je da nijedan naš umjetnik/ica ne provodi na takav način kostimografsku inverziju, transgresiju antropomorfnoga u posthumano postajanje čudovišnim, čime se u okviru svoje post-punk sfere maškaranja nadovezuje isto tako na riječku tradiciju karnevalizacije.

Izložba će, osim prikaza umjetnikovih multimedijalnih performansa, prikazati i Dundarine amorfne skulpture nastale kombinacijom raznovrsnih tehnika, kolaže, rekvizite korištene na pojedinim nastupima te novinsku dokumentaciju umjetnikova djelovanja.

Nakratko će se lokacija Malog salona, galerijskog prostora, transferirati u Davoru Dundari svojstvenu šareno-mračnu atmosferu, u Trolovu pećinu u koju su svi dobrodošli.

Suzana Marjanić i Marina Tkalčić

Foto: Petar Pešut