Alen Floričić, Video 1998. – 2015.

Posrijedi je retrospektiva, temeljit pogled unatrag, u videografiju nastalu od 1998. godine do danas. S obzirom da je riječ o umjetniku srednje generacije, razlog ne nalazimo u prinudnom mrtvozorništvu, nego pravovremenoj aktualizaciji i promociji konzistentnog umjetničkog opusa koji predstavlja hrvatsku suvremenu video produkciju, jer Alen Floričić je bio i ostao isključivo video umjetnik. Predstavljajući trinaest radova, izložbom namjeravamo potvrditi njegovu autorsku poziciju – detektirati zaokrete i konstante, posložiti tematske sklopove unutar petnaest godina stvaranja.

Izložba u MMSU prva je u nizu, prije putovanja u inozemstvo tijekom 2016. godine s ciljem predstavljanja umjetnika ne samo domaćoj publici, nego i šire: ŠKUC Ljubljana u veljači, i Trieste Contemporanea u lipnju. Na isti način biti će koncipiran i katalog, objediniti će sva tri mjesta izlaganja uz valorizaciju rada nekoliko kustosa i teoretičara. Izlazak iz tiska planiramo uoči ljeta.

O radu Alena Floričića

Već na začetku autorovog bavljenja videom, na izmaku devedesetih, svjedočili smo autentičnom jeziku jednostavne forme, najčešće od nekoliko minuta, svedene na samo jedan lik – autora samog. Video je u pravilu prikazivao jedan prizor (sjedenje u vlastitoj sobi) ili radnju (izlazak iz mora) ponovljenu unedogled, koju je nemoguće prepričati, premda je doživljaj uvijek bio intenzivan, jer je na gledatelja djelovao ritam ponavljanja, vibriranje elektronske slike, izostanak naracije i linearne strukture. Time bi gledatelja udaljio od puke dokumentarnosti snimke i onemogućio mu da svjesno rasuđuje o tome što vidi. Zagledani u Floričićev video, prolazili bi kroz iskustvo uskomešanih osjećaja uznemirenosti, humora i zbunjenosti. Kroz nešto što je dio naše nutrine, a nije za pokazivanje, stanja koja nastojimo prevladati kako bismo ispunili normative normalnosti. Kroz radove se provlači dobroćudni humor, kao usputni efekt začudnih gegova (uspinjanja i padanja na ekranu u ciklusu nastalom 2005.). Zaobilazeći trendove i pretencioznost, Floričićevi radovi nas odvode u skrovišta podsvijesti, onom ljudskom koje je teško imenovati. Tome možemo naći potvrdu u izbjegavanju opisivanja ili dozivanja sadržaja radova u naslovima; svi su Bez naziva, indeksirani rednim brojem i godinom nastanka. Izložba pokazuje da je tijekom naznačenog perioda stvaranja, uz otvaranje novih poglavlja, produbljivao započete teme od kojih izdvajamo: postupak ponavljanja kao uzrok nelagodi, motiv dvojnika i raspuknutog sebstva, disfunkcionalnost komunikacije.

Iz biografije

Diplomirao Likovne umjetnosti, smjer kiparstvo na Pedagoškom fakultetu u Rijeci kod prof. Žarka Violića. Magistrirao na odsjeku Video i novi mediji na ALU Ljubljana. Radi kao profesor u Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn u Puli. Od 2008. – 2013. radio je kao vanjski suradnik na kolegiju Novi mediji na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Od skupnih izložbi izdvajamo: Centar za suvremenu umjetnost PS1 u New Yorku, Kunsthalle Bethanien u Berlinu i Rennaisance society u Chicagu. Bio je jedan od predstavnika Hrvatske na 51. Biennalu suvremene umjetnosti u Veneciji 2005.godine.

Zahvale:
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja
HKD – Galerija Kortil

Podrška: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Foto:

Bez naziva, 02/05, video still, 2005.
Bez naziva, 03/05, video still, 2005.