Najavljena izložba Gorana Trbuljaka ‘nikada do sada viđen rad neviđenog umjetnika’
U petak 22. 2. u 19 sati u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti bit će otvorena prva samostalna izložba Gorana Trbuljaka u Rijeci, naslovljena nikada do sada viđen rad neviđenog umjetnika.
Najavili su to na konferenciji za medije sam autor izložbe Goran Trbuljak, zatim kustos izložbe Tevž Logar, kustosica MMSU-a Sabina Salamon te koordinator programa u Rijeka 2020 Dominik Grdić.
Izložba je naime dio programa Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, programskog pravca Doba moći, ali i dio ciklusa MMSU-ovih izložbi velikih domaćih autora koji je otpočeo retrospektivom Tomislava Gotovca iz 2017. godine. U 2019., uz recentnu Trbuljakovu izložbu, ciklus će činiti još i izložbe Vlade Marteka i Gorana Petercola.
Naslovljena po Trbuljakovom radu (nikada do sada viđen rad neviđenog umjetnika), izložba umjetnika predstavlja kroz fokus na radove iz serije Ovojeizam – zapise pisaćim strojem na A4 papiru nastale u periodu od 1971. do 1981. godine. Uzimajući u obzir činjenicu da je Goran Trbuljak svoj rad obilježio retrospektivom još davne 1981., važno je naglasiti kako nije riječ o autorovoj retrospektivi već o presjeku njegovog razmišljanja o činu gledanja i percepciji umjetnosti.
Umjetnička praksa Gorana Trbuljaka predstavljala je krajem šezdesetih, u njegovim umjetničkim počecima, radikalan pomak u razumijevanju umjetnosti. Umjetnici tzv. Nove umjetničke prakse, kojima je pripadao, počeli su u polje umjetnosti unositi promjene, osobito naspram modernističke tradicije likovnog djelovanja, posežući često za (u ono vrijeme) neklasičnim likovnim medijima.
Tako je i Trbuljakov rad potrebno promatrati u kontekstu konceptualnih praksi koje pažnju usmjeravaju na ideju umjetničkog djela; na odnos prema alternativnim načinima produkcije i predstavljanja djela, kao i na strategije definiranja statusa umjetničkog rada u odnosu na institucionalni, galerijski i tržišni sustav.
Trbuljakove minimalne, često ironične rečenične geste koje će biti izložene u MMSU-u, neprestano potkopavaju mit o umjetniku i njegovoj povijesnoj ulozi te propituju odnose moći na polju likovne umjetnosti. Upravo to načelo Trbuljakovog djelovanja postaje ključ za čitanje izložbe, u kojoj se na ravni sadržaja preklapaju dvije smjernice. Horizontalno čitanje nudi presjek umjetnikovog propitivanja umjetnosti, društva i svakodnevice ali i visoku intimnu samorefleksiju i samokritiku provučene kroz globalna pitanja umjetnosti i društva. Vertikalno čitanje potvrđuje da nisu u pitanju samo precizne parcijalne jezične formulacije nego da one djeluju i kao cjelina, izraz i medij, razotkrivajući odnos umjetničkog sustava spram djela samog. Preplitanjem tih dviju razina autor pokušava otkriti odnos između umjetničkih djela u umjetničkim ustanovama poput muzeja, galerija i zbirki, ali i izvan njih, što u svjetlu Trbuljakove prakse preispituju pozicije poznatog i nepoznatog umjetnika unutar umjetničkog sustava te njegovog odnosa spram javnosti i uvjeta u kojima umjetnička djela susrećemo.
Serija Ovojeizam započela je nastajati ranih sedamdesetih godina nadovezujući se na anonimne ulične akcije – rečenice je Trbuljak smišljao kao opise fotografija koje su nastale tijekom akcija. Dok je nadovezivanje na ulične akcije konceptualno i formalno direktno, njegov interes za druge medije moguće je razabrati ne u neposrednom fizičkom prijenosu u drugu formu – sliku, izložbu, skulpturu, crtež – nego upravo u mogućnosti prijelaza između formi pri procesu gledanja u zapise na papiru.
Ova Trbuljakova sklonost najskrivenija je a i istodobno najočitija u činu suprotstavljanja serije Ovojeizma Ovonijeizmu, u kojoj tekstualno značenje autor potpuno eliminira pretvarajući ga u bijelu monokromnu površinu.
Relacija između tih dviju serija možda najpreciznije predstavlja njegovu cjelokupnu životnu dijalektiku koja se uvijek iznova razapinje između dva suprotna elementa. Iz tog bi se razloga cijela izložba nikada do sada viđen rad neviđenog umjetnika mogla promatrati kao parafraza jednoga od zapisa: ovaj rad anticipira sve kasnije radove opusa.
Foto (s lijeva): Dominik Grdić, Tevž Logar, Goran Trbuljak, Sabina Salamon
Autor fotografije: Vedran Karuza