IN MEMORIAM: Prisjećanje za Aleksandra Garbina (Rovinj, 1955. – 2024.)
U 69. godini života preminuo je kolega i suradnik, likovni umjetnik Aleksandar Garbin. Diplomirao je kiparstvo na milanskoj Akademiji 1987. u klasi profesora Giancarla Marchesea i Luciana Fabra. Poznati akter istarske i hrvatske scene, počeo je izlagati po završenom studiju. Za svoj rad nagrađen je stipendijom Pollock-Krasner fondacije (2005.) i drugim priznanjima. U Muzeju je samostalno izlagao 2013. (Međuprostori s Goranom Petercolom), a nedavno u sklopu međunardnog projekta RISKIRAJ PROMJENU (2016. – 2019.). Nekoliko radova većeg formata dio su Zbirke skulptura MMSU.
Aleksandar Garbin živio je samozatajno, često na rubu u egzistencijalno-financijskom smislu, kao i na margini vidljivosti izložbenog sustava. Stvarao je opsesivno i kontinuirano, ponajviše u području instalacija i objekata, vješto baratajući sa svjetlom, tekstom, nađenim predmetima. Vjerovao je u razmjensku vrijednost umjetnosti, nerijetko prisvajao i preimenovao svakodnevne predmete. Elementi igre, humora, pomaknute logike neumorno se provlače kroz njegove radove koji su zaokupljeni granicama osobnog i javnog prostora. Osobito su ga zaokupljale teme teritorija kao fiktivnih tvorevina. Skovao je pojam Area neutra koji nastaje tamo gdje se odvija radnja – pomicanjem predmeta s jednog na drugo mjesto oslobađa se i zauzima površina koju to tijelo fizički posjeduje. Pojmovi granice, linije razgraničenja, ničija zemlja, takozvane vruće granice, rizomi teritorija to su sve područja njegovog djelovanja. Sklon promatranju i refleksiji, Garbin je zapisao: Kompatibilnost između predmeta i njihov odabir nije nužan, postoje situacije koje su oprečne, a ipak kompatibilne, npr. spoj vidim na mjestima gdje se nebo dotiče s morem, gdje se osovina dodiruje s kotačem, općenito spojevi u prirodi i njihovi kontra spojevi, kiša sunce, plima oseka, rađanje smrt.
Pamtit ćemo ga kao ustrajnog popravljača svakodnevice i remetitelja političke kartografije postora, često crnohumornog sugovornika koji je bez obzira na osobne i društvene krize, ostao vjeran začudnoj naravi umjetnosti.
Naslovna slika:
Skulptura za Manolu: Van Goghova soba u Arlesu, instalacija, 2008. g.
2200 x 1200 x 400 mm
MMSU-7217
Foto: Damir Žižić