IN MEMORIAM Mladen Tudor (1935. – 2022.)

U 87. godini života preminuo je veliki hrvatski fotograf Mladen Tudor. Suvremenik pokreta talijanskog neorealizma, sljednik tradicije magnumovskog fotohumanizma, pobornik life fotografije, Tudor je posvjedočio jednom od najvitalnijih razvoja fotografije uopće. Živeći u vremenu koje je još samo dodatno moglo produbiti njegovu sklonost prema čovjeku i čovječnom, uronjenom u akcidenciju tijeka života. Nepotrebno je spominjati da s aspekta fotografske struke, izrečeno fotožurnalističim svjetonazorom Cartier-Bressona, u svakom Tudorovom uratku nalazimo onaj ‘odlučujući trenutak’, koji naš pogled prikuje za fotografiju, zavede našu pažnju. Ili, jednako tako značajnu Barthesovu distinkciju studiuma i punctuma, od kojih potonji ‘bode’ gledateljevo oko i fotografiju čini iznimnom. U konačnici se i jedno i drugo, i odlučujući trenutak i punctum mogu svesti na isto – fotografiju kao rezultat posebne sklonosti i talenta da stvarnost gledana kroz tražilo ostane živa.

Iz životopisa Mladena Tudora vrijedi istaknuti i da je on jedan od sretnika koji su se školovali na tada novootvorenom Odjelu fotografije (1950.) pri Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu te da mu je gotovo dvadesetogodišnji rad u novinskim kućama kakvih danas više nemamo (VUS, 1957. – 74., Globus, 1959. – 61.) dao priliku da svoj iznimni smisao za ovaj medij razvije u kreativni alat za moralnu vitalnost duha.

MMSU je 2019. izdao fotomonografiju pod naslovom Dijalog u slici, koja Mladena Tudora ponovo otkriva kao humanističkog fotografa, čije su fotografije emotivne, humoristične, satirične, s prizorima koji su često duhoviti i dirljivi u načinu na koji pristupa događaju. Izdanje donosi jednu od najpromišljenijih valorizacija Tudorovog umjetničkog ostvarenja iz prvog lica. Izbor fotografija potpisuje sam autor, a svoj opus osvjetljava s drugog rakursa, mimoilazeći tematske sklopove i kronologiju, odlučujući se za „još neuočene sadržajne ili formalne aspekte“ radova, kao da su (većina njih) nastali izvan fotoreporterskog zadatka. U njima ne nalazimo „događajnu dramatičnost“, nego suptilne dijaloge ljudi u disparatnim situacijama, bilo između prolaznika, znakova, predmeta, prostora, oblika… Pritom, pejzaži, likovi i prizori nose pečat Tudorovog fotožurnalizma, što svjedoči o tome kako je ono što ga je potaknulo da se odluči za poziv fotografa, iskonsko suosjećanje s poniženim, outsajderskim, ljubav prema stvarnom i životnom, i s druge strane, prezir prema glumljenom i namještenom. Nije nebitno da su Tudorove formativne godine, godine rasta humanizma, vrijeme poslijeratne obnove ratom izmučene Europe, kada je vjera u obnovu bila jedini put opstanka.

MMSU je prošle godine otkupio 10 crno-bijelih fotografija iz serije Luka Rijeka, 1980. Ciklus je ispunjen živim, ponekad dirljivim katkad duhovitim scenama koji radnu svakodnevicu ispunjavaju  karakteristično magnumovskom fotoreporterskom poetikom, humanizirajući rad i međuljudske odnose. Muzej iskazuje zahvalnost da u Zbirci fotografije čuva deset radova iz ‘post-reporterskog’ razdoblja Mladena Tudora.

Fotografije: Mladen Tudor, Luka Rijeka, 1980.