Koristeći specifičnu arhitekturu, Tadićevi radovi djeluju poput umanjenih galerijskih ili muzejskih poligona i nude vizualnu reviziju svakodnevne optike kao i izložbenih okvira, pravila postavljanja i prikazivanja. Hibridnim formama mijenjaju konvencionalni dojam izložbenog prostora, odustaju od njegovih zidnih gabarita i uobičajenog nizanja predmeta uz zadane pregrade.