Suradnja: Vremenske bombe u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu

Izložba u suradnji MSU-a i MMSU-a okuplja Igora Eškinju, Marka Tadića, BADco. i Ljerku Šibenik, a u proširenom će obliku biti predstavljena u Rijeci u jesen 2027.

U Muzeju savremene umetnosti u Beogradu 6. studenoga 2026. u 19 sati otvara se izložba Vremenske bombe, realizirana u suradnji Muzeja savremene umetnosti u Beogradu i Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, u okviru programa regionalne i međunarodne suradnje MMSU-a. Kustosica izložbe je Branka Benčić, ravnateljica MMSU-a, a kustos MSU-a Miroslav Karić. Izložba ostaje otvorena do 28. veljače 2027.

Proširenom verzijom izložbe Vremenske bombe MMSU će u jesen 2027. obilježiti deset godina djelovanja u obnovljenom industrijskom prostoru tvornice „Rikard Benčić”, a u siječnju 2028. i osamdeset godina od osnutka Muzeja.

Naziv izložbe dolazi od istoimenog videorada izvedbenog kolektiva BADco., snimanog u tada još uvijek napuštenim i neobnovljenim prostorima tvornice „Rikard Benčić”, u kojima se danas nalazi MMSU. Rad povezuje industrijsku arhitekturu, mjesta propale proizvodnje i prostore institucionalizacije suvremenih umjetničkih praksi. Kao svojevrsna fusnota, predstavlja jedno od polazišta za prostorno-vremenski i institucionalni okvir razmišljanja i djelovanja, uspostavljajući dijalog s umjetničkim praksama Marka Tadića i Igora Eškinje, kao i dokumentacijom i slikom-objektom umjetnice Ljerke Šibenik, upisanima u povijest zbirke beogradskog muzeja i izložbenog prostora Salona MSU-a.

Nastajući djelomično in situ, izložba se oblikuje kao prostorno-vremenska dramaturgija tragova prošlosti i sadašnjosti. Prožima ideje arhiva, materijalnih ostataka i izložbenih infrastruktura te upućuje na promišljanje odnosa umjetnosti, institucije i društva, kao i potencijala njihove buduće rekonfiguracije.

U dijalogu starih i novih radova, kroz prostorne intervencije i geste, kolaže, crteže, fotografije, mobilijar, dokumentaciju, video i objekte, izložba propituje načine na koje se povijest umjetnosti i institucija upisuju u prostor, predmete i postupke izlaganja te razmatra mogućnosti njihove ponovne aktivacije.

Ostaci prethodnih izložbi, rekviziti i namještaj, dokumentacija i radovi u zbirkama, elementi muzejske prezentacije i aktualni radovi umjetnika postaju materijal za uspostavljanje novih odnosa između umjetničkog rada, institucije i društvenog konteksta. Izlazeći iz svoje uobičajene funkcije, postaju vidljivi dijelovi izložbenog jezika i materijalni svjedoci načina na koje se umjetnost proizvodi, organizira, izlaže i povijesno tumači.

Marko Tadić postupcima kolažiranja i asamblažiranja uvodi arhivske materijale, fotografije, razglednice i fragmente povijesti umjetnosti u nove odnose. Njegov pristup izložbenoj prezentaciji uključuje elemente namještaja i pronađene predmete koji funkcioniraju kao izložbena scenografija i konstrukcija za prezentaciju umjetničkih djela. Tako dovodi u dijalog vlastite radove i djela drugih umjetnika, među kojima su ovom prilikom serija crteža Igora Eškinje Svaki pokušaj oslobađanja završava aplauzom (2008.) i Objekt (1967.) Ljerke Šibenik iz zbirke Muzeja savremene umetnosti u Beogradu.

U novim radovima iz serije Prije zadnje ruke Igor Eškinja istražuje odnos umjetničkog djela, procesa njegove proizvodnje i uvjeta izlaganja, koristeći površine gipskartonskih ploča i tragove obrade kao mjesta na kojima se istodobno otkrivaju i prikrivaju radni procesi. Digitalne fotografije Etide mnoštva, prikazi praznih crvenih mapa raširenih korica, upućuju na administrativne i birokratske modele, ali i na mogućnost novih upisa, značenja i pregovora.

Fotodokumentacija izložbe Ljerke Šibenik iz 1972. godine povezuje sadašnji postav s izložbenom prošlošću Salona MSU-a. Na njezina istraživanja geometrijskog i konstruktivnog jezika nadovezuje se Eškinjina zidna intervencija Materijalnost slike, otvarajući prostor korelacija između različitih umjetničkih praksi i načina na koje se vizualna istraživanja nastavljaju i preoblikuju u novim kontekstima.

U svojoj privremenoj prostorno-vremenskoj konfiguraciji Vremenske bombe ne nude stabilnu muzejsku naraciju, već situaciju u nastajanju. Značenje se ne iscrpljuje u onome što je sačuvano, nego se nastavlja mijenjati kroz nove okolnosti, premještanja i drukčije mogućnosti povezivanja, preispitujući potencijal umjetnosti da sudjeluje u perspektivama društvene imaginacije.

Realizaciju izložbe pomogli su Ministarstvo kulture Republike Srbije i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.