Siniša Ilić: Površinski kop

U skopu rezidencijalnog programa Kamov i rezidencije koja je bila posvećena radu u Arhivu BADco. na drugom katu MMSU, Siniša Ilić je napravio izložbenu instalaciju pod nazivom Površinski kop.

Siniša Ilić u Rijeci je radio u Arhivu izvedbene skupine BADco., smještenom od ožujka 2023. na drugome katu Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. BADco je Muzeju donirao stotine artefakata, raznih publikacija, dokumenata i kostima, sačuvani fizički i digitalni materijal vezan uz njihovo dugogodišnje djelovanje, a s namjerom da arhiv bude živo mjesto na raspolaganju istraživačima, umjetnicima i zainteresiranoj publici. U arhivu i iz arhiva nastaje Površinski kop, Ilićeva izložbena instalacija na podu, sastavljena od stranica geografskog atlasa i rekvizita korištenih u predstavama Crtač (2014.) i Iskop (2018.). Siniša Ilić u radu koristi predmete stavljene „izvan upotrebe“ poput karata koje više ne reflektiraju stvarnu političku, klimatsku ili demografsku sliku svijeta. Propitujući kroz postav i samo značenje arhiva, kreira „meditativni prostor ograničene funkcije i aktivnog poziva na kretanje.“

Instalaciju je moguće posjetiti uz prethodnu najavu, od utorka do petka između 10 i 15 sati. Posjet je potrebno unaprijed dogovoriti putem e-maila: sabina.salamon@mmsu.hr

Rad prati tekst Siniše Ilića koji se može pročitati u nastavku:

Na površini atlasa, površinski kop

Rad je realiziran kroz istraživanje i analizu građe u Arhivu izvedbene skupine BADco u MMSU-u Rijeka.

Rad je dimenzija 4 x 3,5m, a čine ga geografski atlas i objekti iz predstava Crtač i Iskop, izvedbene skupine BADco.

Površinski kop je prostorna instalacija smještena u najveću prostoriju Arhiva. Nalazi se na podu, postavljena kao horizontalna slika, ona koja se sagledava iz logike horizontale i zahtijeva kretanje, obilazak, prilaženje s više strana i iz više uglova. Aktivni pristup instalaciji moguće je shvatiti i kao kraću ili dužu polukružnu koreografsku šetnju.

Materijal iz Arhiva sastoji se od scenografskih objekata iz predstave Crtač, na kojoj sam i surađivao kao vizualni umjetnik, i nekoliko komada osušenog korijenja stabala s organskim ostatkom zemlje koja se osipa, preuzetih iz predstave Iskop.

http://www.badco.hr/hr/work/1/all#!drawer

http://www.badco.hr/hr/work/1/all#!the-foundation-pit

Kada smo 2014. godine radili na Crtaču, pri odabiru objekata vodili smo se načelom da im je teško odrediti funkciju, to jest da komadi sami za sebe govore vrlo malo ili gotovo ništa o svojoj funkciji. Riječima Une Bauer: „Crtač je u ateljeu prepunom predmeta s ograničenom funkcijom, u kojem izvođači, između ostataka i zajedno s njima, koreografiju posvećuju susretu s odrazom, pokušaju da izdrže ovisnost o vlastitoj slici, njezinom porijeklu i njezinoj izložbenoj vrijednosti.”

Danas, desetak godina poslije, funkcija odabranih objekata i dalje je nejasna, ako ne i misterioznija, kao i njihovo porijeklo. Ulazak u Arhiv nalik je ulasku u „kabinet čuda“, a susret s ostacima predstave Crtač nalik je otvaranju kutije u nekoj imaginarnoj garaži ili skladištu.

Objekti iz Crtača i suho korijenje iz Iskopa strateški su raspoređeni po površini koju čine stranice Atlasa Sveta, obimne knjige (srpsko-hrvatsko izdanje Mladinske knjige iz 1973. godine). Ta knjiga, iz koje sam nekoć učio o svijetu, podijeljena je u tri cjeline, citiram uvod: „Prvi dio čine reljefne karte, gdje su međuprostori iskorišteni za kartografske prikaze nekih prirodnih odlika prikazanih područja. Drugi dio sadrži veći broj tematskih karata koje nam govore o čovjeku i njegovoj aktivnosti u prostoru, dok nas treći dio riječju, skicama i slikama upoznaje s kontinentima, regijama i državama sveta“. Uz citirane cjeline, u Atlasu Sveta postoje i poglavlja posvećena statistikama, političkim kartama, resursima i klimatsko-biljnim zonama.

Knjiga prikazuje svijet iz perspektive ne toliko davne prošlosti, ali iz perspektive svijeta koji je opet drugačiji od današnjeg. To je geografija, slika, koja pripada drugom vremenu i tako Atlas postaje ne samo geografsko-politički arhiv, nego i sadržaj koji govori o nečemu čega nema, dakle, objekt bez funkcije i/ili objekt limitirane funkcije. Vađenjem stranica iz korica Atlasa i njihovim razvijanjem, raspoređivanjem po podu sobe, one postaju cjeline naglašene dezorijentacije i nelogičnosti, i podloga istim takvim predmetima iz odabranih predstava. Zajedno, bez jasne funkcije, porijekla i budućnosti, ovi objekti i njihova podloga uspostavljaju meditativni prostor ograničene funkcije i aktivnog poziva na kretanje.

Siniša Ilić

FOTO: Tanja Kanazir