Radionica uz izložbu “Kontinuiteti i prekidi”, “Pogled na naslijeđe poslijeratnog modernizma u Jugoslaviji iz suvremene perspektive”

Izložba “Kontinuiteti i prekidi” kojom Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci obilježava sedamdesetu obljetnicu održavanja prvog riječkog Salona, pripada kategoriji „izložbi sjećanja“. Takvim izložbama propituju se prinosi ili uloge pojedinačnih ili periodičnih likovnih priredbi u artikulaciji i afirmaciji određenih umjetničkih i kustoskih praksi, kao i njihovi afektivni tragovi u kolektivnom sjećanju sredine uz koju su vezane. Iznimno dobar odziv na koji nailaze ovakvi izložbeni projekti odraz su zanimanja stručne, znanstvene i najšire javnosti za ulogu izložbi u formiranju kolektivnih i individualnih identiteta, a odnedavno – pod utjecajem globalnih akademskih rasprava o političkim, ekonomskim i intelektualnim obilježjima procesa dekolonizacije – i zanimanja za njihovu ulogu u praksama kulturne razmjene globalnog sjevera i globalnog juga. Najčešći povod organizacije „izložbi sjećanja“ jest nastojanje muzeja i galerija da za suvremenu publiku rekreiraju / repliciraju likovne događaje zabilježene u povijesti umjetnosti kao točke prijeloma i antitetičkih odgovora na stanje stvari na određenoj likovnoj sceni, u određenom povijesnom trenutku koji se – retrospektivno – čita kao ključan za njezino radikalno unutarnje, poetičko i teorijsko preslagivanje i otvaranje prema novim oblikovnim i performativnim paradigmama.

Iz perspektive jugoslavenske umjetničke scene početkom 1950-ih, već je samo pokretanje “Salona” 1954. godine kao periodične, bienalne izložbe jugoslavenske suvremene umjetnosti predstavljalo značajan otklon od dotadašnje izložbene prakse, a činjenica da je na njegovoj prvoj izložbi ponuđena sasvim nova i – u odnosu prema stilsko-formalnoj i poetičkoj strukturi tadašnjeg mainstreama – disruptivna verzija suvremene umjetničke proizvodnje, pridonijela je njezinoj historizaciji u znaku radikalne prekretnice u razumijevanju samog pojma modernosti jugoslavenske moderne umjetnosti. No izložba Kontinuiteti i prekidi rekonceptualizirala je tu odrednicu “Salona ’54” u terminima početne točke formiranja kanona poslijeratne jugoslavenske umjetnosti visokog modernizma, pridružujući njegovoj djelomičnoj rekonstrukciji izbor radova pokazanih u okviru njegovih preostalih četiriju izdanja (1956., 1959., 1961., 1963.) koja zorno ilustriraju proces njegove artikulacije. Tom koncepcijskom odlukom aktualizirana su pitanja suodnosa nacionalnih umjetničkih scena unutar jedinstvenog jugoslavenskog umjetničkog prostora, strategija njegove kulturno-historijske rekonfiguracije u narativima novih, nacionalnih povijesti poslijeratnog modernizma, kao i u narativu post-tranzicijske, „integralne“ pripovijesti europske moderne umjetnosti, te pitanje načina prezentacije umjetničke kulture socijalizma u suvremenim uvjetima fragmentacije i rastakanja njezinog referentnog i nedovoljnih ili nepostojećih znanja mlađe publike o kulturalnim, društvenim i političkim pretpostavkama odnosa moderne umjetnosti i socijalističke Države.

Polazeći od uvida u središnji segment te umjetničke kulture 1950-ih i početka 1960-ih kojeg pruža izložba “Kontinuiteti i prekidi”, Muzej moderne i suvremene umjetnosti u suradnji s Institutom za povijest umjetnosti iz Zagreba, 19. prosinca ove godine organizira u Rijeci jednodnevnu radionicu na kojoj će se raspravljati o gore navedenim problemima, o posljedicama integracije jugoslavenske umjetnosti iz razdoblja socijalizma u srednjoistočno europski kulturni prostor temeljem ujednačavanja historijskog iskustva socijalizma, o problematičnosti takve rekontekstualizacije. Rasprava će slijediti aktualna nastojanja na konceptualizaciji prinosa bivše socijalističke Europe dekolonizacijskim procesima u terminima internacionalizma i solidarnosti, koji – suprotno argumentima na kojima počiva spomenuti zahvat integracije – ističu specifičnost jugoslavenske kulturne i političke politike nesvrstavanja kao osnovu njezina isključivanja iz spomenutih nastojanja. Konačno, razgovarat će se i o uvjetima, motivima i načinima „upotrebe“ baštine modernizma, uključujući i umjetničko nasljeđe Pokreta nesvrstanih u suvremenoj umjetnosti.

Radionica je strukturirana u dva dijela: u prvom dijelu namjera je okupiti glasove kustosa/ica i istraživača/ica te sagledati u obliku pojedinih primjera iz prakse istraživanja i kontekstualizacije umjetničke građe i pojava iz pozicija institucija, izložbi i programa, dok je namjera drugog dijela donijeti primjere iz praksi umjetnika.

Na radionici će sudjelovati:
Ljiljana Kolešnik (znanstvena savjetnica u trajnom zvanju, IPU, Zagreb), Ana Dević (kustosica WHW, Zagreb), Mira Gaćina (MSU Skopje, online), Tevž Logar (kustos Rijeka/Ljubljana), Vesna Meštrić (ravnateljica MSU Zagreb), Marko Tadić (umjetnik, Zagreb), Jelena Vesić (nezavisna istraživačica i kustosica, Beograd, Natalija Vujošević (kustosica, Muzej suvremene umjetnosti Crne gore, Podgorica), Beti Žerovc (izvanredna profesorica, Filozofski fakultet Ljubljana) i kustoski tim izložbe „Kontinuiteti i prekidi“ Kristina Barišić, Branka Benčić, Ksenija Orelj, Diana Zrilić (MMSU Rijeka)

BIOGRAFIJE SUDIONIKA

PROGRAM:

09.30 – 09.45 Kratki uvod u radionicu, Branka Benčić, ravnateljica Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka

09.45 – 12.15  Prezentacije sudionika radionice

12.15 – 12.30  Coffee break

12.30 – 14.00 Moderirani razgovor sudionika radionice

14.00 – 15.30 Pauza za ručak

15.30 – 16.30 Razgovor s umjetnicima Markom Tadićem i Tevžom Logarom

16.30 – 17.00 Završna rasprava

Program suorganiziraju Institut za povijest umjetnosti i MMSU Rijeka.

Radionica se realizira u okviru programa Nulti sat.

Podrška: Grad Rijeka, Ministarstvo kulture i medija RH, HAVC

Foto: Ivor Mažar