International Harvester

International Harvester, novomedijski je projekt, koreografkinje Kate Foley i tima umjetnika, koji se izvodi u nekoliko faza.

U prvoj fazi projekta, nastalog 2012. godine, Kate Foley i njeni suradnici kreirali su „Prototypes“, post- baroknu halucinaciju o financijskoj krizi u Hrvatskoj u formi predavanja i plesnih performansa sa živom glazbom i projekcijama. Prva faza je predstavljena u Malom salonu kroz dvije video instalacije i prikazima kostima. U drugoj fazi stvara se psihodelična paralelna stvarnost inspirirana Findhorn vrtom u Škotskoj. Tamo su vrtlari 1960. godine uspješno odgovorili na financijsku krizu komunicirajući s prirodom i stvorili raskošan vrt u vrlo teškim uvjetima kako bi se prehranili. Sljedeća faza sastoji se od sedam portreta mladih plesača, četverodijelne video instalacije i osam povezanih live nastupa.
Ta četverodijelna video instalacija i izvedbe postavljene su uz udaraljke i pronađene predmete na kojima se sviralo uz kostime načinjene od reciklirane odjeće, dekorirane s nerazgradivim naplavinama.  Predmeti su pronađeni na plažama otoka Unije kao dio radne akcije Projekt Hearth od strane udruge Obala naših unuka. Četvrti dio ima sedam plesača iz Školskog ansambla Škole za klasični balet i suvremeni ples pri OŠ Vežica koji su bili sudionici radionica održanih u MMSU-u, a osvještavale su važnost ekologije, reciklaže i prirode kao duhovnog prostora.

Suradnici/Ko-autori 2013:
Režija/koreografija: Kate Foley
Glazba: Josip Marsić, Joe Kaplowitz
Izvođači: Jorge Correa Bethencourt, Kate Foley, Elizabeth Hughes Komljen
Školski ansambl, Škola za klasični balet i suvremeni ples pri OŠ Vežica: Nika Dangubić, Lorena Kalić, Nikla Magyar, Nora Malašić, Tena Mišić, Borna Šebelja, Leona Stefan
Video instalacije: Damjan Šporčić, Kristijan Vučković, Romano Perić
Fotografija: Kristijan Vučković
Kostimi: Matea Pasarić
Stolar: Ivan Juretić
Partneri: MMSU, Prostor plus, Obala naših unuka

Koordinacija: Martinela Dragičević
Financijska podrška: Grad Rijeka – Odjel za kulturu, Ministarstvo kulture
Posebne zahvale: Milica Đilas, Ivan Juretić, Katarina Jurić, Tihomir Pruša, Andrea Seifert, Caritas nadbiskupije Rijeka, Maja Radešić

Raspored izvedbi:
17.01.2014., petak – 18:00-18:30; 19:00-19:30
23.01.2014., četvrtak -18:00-18:30; 19:00-19:30
24.01.2014., petak -18:00-18:30; 19:00-19:30
Noć muzeja: 31.01.2014., petak – 19 – 19.30 i 20.00 – 20.30
20.30 – music jam

Rezervacije:  E- mail: mmsu@mmsu.hr
Milica Đilas, viši muzejski pedagog: +385(0)51492615
Tajništvo: +385 (0)51 492 611

Mali salon, Korzo 24
Radno vrijeme:
Ponedjeljak – Petak: 10:00 – 13:00 ; 17:00 – 20:00
Subota: 10:00 – 13:00
Nedjeljom zatvoreno

Dizajn: Maja Radešić, foto: Rainforest, Kate Foley

Izjava umjetnice
Prva faza projekta International Harvester, nastalog 2012. godine, bila je moja post-barokna halucinacija o ekonomskoj krizi u Hrvatskoj.  Uzela sam kredit za osobni automobil  u švicarskim francima i ubrzo sam shvatila da sam bila zavedena snom o životu koji bi ovdje mogla imati kao umjetnica, a koji si nisam mogla priuštiti u SAD-u. Počela sam čitati list Financial Times of London  kako bih sagledala svoju situaciju u širem kontekstu pri čemu sam otkrila i njihov magazin „How to Spend It“ („Kako potrošiti“) koji je namijenjen globalnoj post-baroknoj klasi bogataša, ili bolje rečeno, onima među nama koji imaju puno veća primanja.
Moj djed je vozio džip International Harvester Travelall (62. godište), kojeg je kupio novog i vozio ga većinu mog života, sve do njegove smrti. Koristio ga je za svoje lovačke i ribolovne pohode kao i za putovanja s obitelji po prirodi sjeveroistočne pacifičke regije u SAD-u. Isti sam automobil vozila kada sam bila na turneji s plesnom grupom u Seattleu,  1988. godine. Vozilo koje sam ovdje kupila sličnog je oblika, boje i funkcije. U ovom radu tematiziram kontraste života na mjestu gdje ono buntovno i snovito susreće zbilju u banci, u uredu javnog bilježnika, na glavnom trgu, zajedno s raskošnim snovima imućnih na stranicama „How to Spend It“. Pitam se, koja je cijena ovog sna o „normalnom“ životu? Pitam publiku: što vrednujemo?
Usredotočila sam se na obnovu kako bih kreirala drugu fazu projekta. Čitala sam o budističkoj ekonomiji koja stavlja naglasak na zajedničku dobrobit i međupovezanost svega u životu, te sam  promatrala interes lokalne zajednice u recikliranju, agrikulturi, permakulturi i urbanom vrtlarstvu. Inspiraciju sam pronašla u legendarnom Findhorn vrtu. Iznenadila sam se kada sam otkrila da u tom vrtu, smještenom u blizini Royal Air Force Base, vrtlari ostvaruju posebnu komunikaciju s prirodom i uspijeva im ono što do tada nikom nije. Odrasla sam u blizini dviju vojnih baza i imala noćne more većinu svoje mladosti, stoga mi je bilo teško povjerovati u takvo što, čak i nakon godina prakticiranja joge i meditacije. Pronašla sam se u planinarenju i počela sam fotografirati stabla, privlačili su me parkovi, posebice Park heroja. Priroda me, činilo se, počela zamjećivati i mahati mi, a zajedno s mojim izvrsnim suradnicima, bez kojih se ovaj projekt ne bi ostvario, ja joj uzvraćam pozdrave.
Kate Foley