Doručak na travi

Izlazeći iz prostora Muzeja u dvorište Art kvarta, koje je niknulo iz gradilišta kao nov otvoren prostor, MMSU u okviru međuinstitucionalnog programa na otvorenom Ljetna priča iz Benčića organizira jutarnji muzejski piknik Doručak na travi. Naziv događaja dodatno je inspiriran poznatom slikom Edouarda Maneta Doručak na travi, kao općim mjestom kulture, te njezinom interpretacijom iz današnje perspektive, a tiče se korištenja javnog prostora, muško-ženskih odnosa, komunikacije na otvorenom…

Doručak na travi predstavlja proširen razgovorno-radionički format zajedničkog osnaživanja, dijeljenja misli i glasova te crtanja s posjetiteljima/cama. O radnom položaju žena u današnjem društvu i u budućnosti, u dvorištu MMSU-a razgovaramo s trima vizualnim umjetnicama, Nadijom Mustapić, Nikom Rukavinom i Mateom Šabić Sabljić. Nika, Nadija i Matea tematiziraju zanimanja koja su tradicionalno smatrana muškima, a pronalazimo ih u povijesti i svakodnevici. Pričamo o užitku u radu i o zahtjevnosti savladavanja predrasuda u obavljanju tradicionalno muškog posla. Osluškujemo majstorice, ženske glasove i zvuk ženskih ruku, i pitamo se kako se takve priče prenose u likovne radove?
Usput ćemo uzeti olovku i papir te uz razgovor crtkati, doodlati ili šarati s mentoricama, nagađajući o budućnosti i radu, pogotovo ženskom.

 

Dob: za odrasle
Prijave: ulaz slobodan

Matea Šabić Sabljić (Split, 1982), diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, pri Odsjeku za animirani film i nove medije. Živi u Zagrebu, ponekad i u Dubrovniku. Članica je HDLU Dubrovnik. Izlagala je na brojnim izložbama, samostalnim i skupnim, u zemlji i inozemstvu.

Matea kaže: “Kroz svoj umjetnički rad često interveniram u javne prostore, želeći djelovati u i kroz grad, ispisivati grad, koristiti ga kao medij, kao mjesto (slučajnih) susreta, dijaloga, interakcije umjetnosti i svakodnevnice, sa svrhom da pokušam uspostaviti, ispitati ili isprobati komunikaciju kroz poetsku gestu medijskih transformacija i jezičnih kodova, eksperiment ka otvaranju prema svijetu koji dijelim s drugima, kao čežnju za (estetiziranim) dijalogom. Povodim se estetskim, poetskim, ekološkim, interaktivnim, socijalno osviještenim, socijalno angažiranim, samoodrživim, i sam svoj majstor principima. Istražujem prostore i granice između prirode, umjetnosti i robe. Godinama istražujem poziciju žene u po-morskom svijetu. Od 2018. g/radim flotu BRODI/ONA u svom studiju RADI/ONA, na tankoj liniji umjetničkog i praktičnog. Kreiram tj. g/radim funkcionalnu umjetničku instalaciju, flotu posvećenu po-morskim junakinjama koja, osim što se pita ima li mjesta za žene u svijetu pomorstva?, umjetničkom gestom, odlukom, organizacijom i radom svojim rukama g/radi paralelni svijet-vijest-povijest, redefinirani svijet pomorstva. Također, svojim umjetničkim radom propitujem sam pojam rada, posebice nevidljivog rada žena i umjetnica.”

Matea u radu koristi: razne vrste pila (ručna pila, ubodna pila, tračna pila), cirkular, brusilice razne, bušilicu, aku bušilicu, čekiće, odvijače, klamerice za drvo, glodalicu, blanju, dlijeta, kistove, olovke, škare, šivaću mašinu, metlu, kompjuter, printer, foto-kamere, fotografski aparat, mobitel.

Nadija Mustapić (Rijeka, 1976) djeluje u polju audio-vizualnih i likovnih umjetnosti, istražujući višedimenzionalne odnose prostora i njegove reprezentacije, subjektivnosti, kontingentosti, političnosti. Izlagala je samostalno (Hippolyte Gallery, Helsinki, MMSU Rijeka, Cecile R. Hunt, St.Louis, MKC Split, Dom HDLU Zagreb..) i skupno (Si:n Festival o video art & performance Ramallah,  Faulconer Gallery Grinnell, TH-T nagrada Zagreb, Directors Lounge Berlin, Instants Video Marseilles,  Contemporary Art Ruhr Media Art Fair Essen..). Dobitnica je stipendija i nagrada (Saari Residency/ Konnen Foundation, Headlands Center for the Arts, Capital City Arts Initiative, Scuola Internazionale di Grafica, Peggy Guggenheim Museum Internship…). Diplomski studij završila je 1999. na Odsjeku likovnih umjetnosti pri Filozofskom fakultetu u Rijeci. Poslijediplomske studije (MA 2004, MFA-Terminal Degree, 2005) završila je na Sveučilištu u Iowi. Predaje na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci u zvanju redovite profesorice.

Nadija kaže: “U mojih otprilike 25 godina umjetničkog djelovanja, popis alata za rad varirao je od tradicionalnih mehaničkih ili kemijskih do digitalnih. Tu su računala, monitori, TV ekrani, softveri za montažu videa i zvuka, obradu slike i sto drugih softvera i aplikacija za razne oblike i faze proizvodnje tekstualnih, zvučnih, vizualnih sadržaja. Nadalje, video i foto kamere, mikrofoni, zvučnici, osvjetljenja i reflektori, stativi, ljestve, skele, projektori i razni nosači, reproduktori pokretne slike i zvuka, adapteri i kablovi svih vrsta, dužina i namjena, knjige, bilježnice, papiri i razni alati za crtanje, izradu grafika, razni materijali i alati za kiparenje, printeri, noževi, škare, skalpeli, ljepila, alati za zidarske, stolarske, mehaničke radove, alati za čišćenje, farbanje, šivanje, za brušenje, struganje, prevođenje, transkribiranje, formatiranje, dizajniranje, i niz još kojekakvih pribora i alata koji na prvu nemaju nikakve veze s umjetničkim stvaranjem no često se ispostave ključnima, jer svaki projekt traži amatersko bavljenje novim temama, vještinama, transformacijama, komunikacijama i stavljanja sebe u odnos s novim sugovornicima, procesima i ambijentima.

Nika Rukavina diplomirala je kiparstvo na Accademia di Belle Arti u Veneciji. Bavi se aktualnim problemom društvene netolerancije i utjecajem represivne okoline na pojedince koji ne prihvaćaju nametnute društvene konsenzuse. Neka od mjesta gdje je izlagala su: Bozar, Bruxelles, Belgium; Ostrale Biennale, Dresden, Frei_raum, Beč; Kunsthaus, Graz; Kunsthalle, Graz; Galerija Škuc, Ljubljana; Memphis galerija, Linz; Galerija 5020, Salzburg.

Nika kaže: “Nakon studija na Accademia di belle arti u Veneciji, moji su se interesi proširili. Radila sam u različitim medijima, ali uglavnom u performansu, videu, instalaciji i slikarstvu. Vjerujem da se moja praksa nalazi na tankoj liniji između intimnog (osobnog) i aktivističkog (društvenog) prostora. Zanimaju me sociološki fenomeni i psihološke manifestacije koje različiti društveni utjecaji imaju na ljude. Moje umjetničko istraživanje temelji se na traženju odgovora na to što stoji iza ove post-antropocenske scene i koji su razlozi za modele ponašanja koje smo razvili kao ljudi. Zanima me položaj ljudi u današnjem društvu, kao pojedinca i kao integralnog dijela društva.”

Nika u stvaralačkom procesu obavlja sljedeće radnje: brada kamena, obrada drveta, obrada gipsa, obrada gline, izrada kalupa, lijevanje raznih materijala, varenje metala, slikanje, crtanje, pismo, grafika razne tehnike. Koristi i programe za kompjutersku grafiku, programe za montiranje videa, programe za zvuk, programe za 3 d animaciju, programe za 3d skeniranje, sonifikaciju zvuka, performans. Poznaje snove struje, obavlja kućne popravke, izrađuje namještaj. Radila je kao pomoćna kuharica, konobarica, šankerica, čistačica, prodavačica, tehničarka na postavi izložbi, pisala je projekte, budžete i sve one lijepe stvari koje svakodnevno radimo za džabe.

Svaka sličnost s online emisijom istog naziva je slučajna.