Dannunzieggiare – Giovanni Morbin

Događanje je dio Rijeka 2020 programa →

U sklopu programa Izvrnuti džep – umjetničke intervencije u javnom prostoru i programa Europske prijestolnice kulture (Doba moći) rad talijanskog umjetnika Giovannija Morbina osvanuo je na gradskim oglasnim pločama i stupovima.

Dannunzieggiare (hrv. danuncirati) rad je talijanskog umjetnika Giovannija Morbina koji se od 18. do 24. siječnja 2021. može vidjeti u Rijeci. Riječ je o edicijama tri različita plakata s portretom istog muškarca u punoj figuri. Fotoportreti u smeđem sepija tonu mogu nas pripremiti na osjećaj nostalgije, prije nego što uspijemo, ako u konačnici uopće uspijemo, odgonetnuti koga fotografije prikazuju. Odgovor na to pitanje dvoznačan je – sam umjetnik pozira imitirajući lik Gabrielea D’Annunzija preuzet sa starih nađenih razglednica. Giovanni Morbin oponaša medij, D’Annunzijev položaj tijela i fizionomiju, relativizirajući oba identiteta. S originalnih foto razglednica ne preuzima D’Annunzijevu uniformu kao snažniju oznaku osobe i pripadajućeg režima. Hibridizirajući estetske i  vremenske te odrednice mjesta iz razdoblja nastanka originalnih razglednica i sadašnjeg trenutka, Morbin u meko kuhanoj ‘situacionističkoj diverziji’ ostaje vjeran razigravanju bremenitih povijesnih tema, podsjećajući nas da si, čak i kada bismo to mogli, ne smijemo dopustiti biti neutralni, pasivni promatrači.

Iznevjerujući naša očekivanja i kao potrošna reklamna sredstva i kao umjetnički radovi (nepotpisani i nenaslovljeni), plakati su postavljeni na oglasnim pločama i stupovima diljem Rijeke.

U nastavku pročitajte izjavu umjetnika:

U rukama držim seriju fotografija, foto razglednica s likom Gabrielea D’Annunzija prikazanog u punoj figuri. Riječ je o stvarnim potretima, a položaj tijela i detalji odaju karakter osobe. Kulisa ispred koje lik pozira ne otkriva mjesto nastanka fotografije, ne opisuje ga.  Prepoznatljiv je samo D’Annunzio, dok se u podnožju fotografije čita riječ Fiume –  jedini detalj koji upućuje na lokaciju. Izuzev toga, može se samo primijetiti da se portretirani nalazi ispred zida obraslog bršljanom, na najvišoj stepenici, u unutrašnjem vrtu djelomično popločenom mramorom ili ispred sivih pozadina koje možemo lako zamislivim na različitim mjestima.

 

Ostaje neraskidiva, u dobru ili u zlu, veza koja ispisuje povijest Vatea i Grada Rijeke.

 

Ponavljam fizionomiju pjesnika ‘modelirajući’ svoje brkove i kozju bradicu. Puštam ih da rastu i polako ih oblikujem na licu.

 

Snimam vlastiti portret noseći poze Vatea, ne skrivajući se u njemu. Ne kamufliram se, ja sam ja i želim da se to vidi.

 

Razglednice u ruci u meni evociraju slike skrovitih uglova Rijeke koje nastojim naći…

 

Ipak, osjećam, D’Annunzio je ovuda prošao.