Početci javnih akcija i performansa u Rijeci – Zlatko Kutnjak i javne akcije

(Umjetnost je – umjetnost nije, 1977. – 1978.; Bez prisustva ljudi, 1978. i Izgažena umjetnost 1979.)

Riječki postkonceptualni umjetnik i slikar Zlatko Kutnjak je krajem 70-ih i početkom 80-ih godina realizirao u javnim prostorima u Rijeci i na Kvarneru niz samostalnih i kolektivnih umjetničkih akcija. Izvedene u formi suradničkog umjetničkog događanja, označile su početak akcionističke umjetničke prakse u Rijeci. Karakterizira ih odmak od tradicionalnih oblika izražavanja, konfrontacija s društvenom zbiljom, izrazita uporaba leksika te govor u prvom licu kao iskaz osobnog subjektiviteta.

Izvori o akcionizmu Kutnjaka dostupni su u arhivu riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. Ključne izvore čine hemerotečna građa, napose razgovori s umjetnikom, objavljeni u dnevnom tisku i periodici. Među stručnom građom, posebice katalog retrospektivne izložbe Zlatko Kutnjak: Umjetnost je – umjetnost nije / Odabrani radovi 1970 – 2006., održane u Muzeju 2006. godine.

„U umjetničkom smislu, ja sam u Rijeci sam“,[1] Kutnjakova je izjava kojom opisuje vlastiti osjećaj nepripadnosti i osamljeničku poziciju na Riječkoj umjetničkoj sceni. Godine 1976., još za vrijeme studija, Kutnjak suosniva neformalnu umjetničku grupu Kastavski krug, koju su činili umjetnici i prijatelji Marijan Vejvoda, Ranko Dokmanović, Ivo Kalina, Joso Bernić, Josip Butković, Darko Domović, Mauro Stipanov i Franjo Molnar.[2] Iz razloga izostanka kritičke potpore te nepostojanja javno dostupne dokumentacije, danas se o dvogodišnjem djelovanju ove skupine vrlo malo zna. Među uspjesima grupe Kutnjak izdvaja osnivanje Galerije „Vincent“ u Kastvu koja je bila žarište umjetničkog angažmana članova grupe.[3]

Prva Kutnjakova akcija naslovljena Umjetnost je – umjetnost nije izvedena je na riječkom Korzu 1978. godine u večernjim satima, kao prva akcija grupe i najranija zabilježena umjetnička akcija u Rijeci. Pred okupljenom publikom Kutnjak je performativno trgao i lijepio plakate u dužini od 30 metara te kistom ispisivao „Kastavski krug“ po podu. Naslov akcije upućuje na govor o nemogućnosti definiranja umjetnosti što je Kutnjak najbolje objasnio riječima „Ne možeš reći što umjetnost jest, ali možeš reći što umjetnost nije“.[4] Akciju je dokumentirao fotograf Ranko Dokmanović u svrhu izložbe Grafike Kutnjak Zlatko – Fotografije Dokmanović Ranko koja se održala sljedećeg dana u Galeriji „Vincent“ u Kastvu. Izložen je fotokolaž sastavljen od niza crno-bijelih fotografija na kojima je Kutnjak intervenirao izrezivanjem glava/lica promatrača. Možemo stoga tvrditi da, iako primarno izvedena kao autentični umjetnički rad, akcija je rezultirala još jednim umjetničkim djelom– fotokolažom naziva Umjetnost je – umjetnost nije –  koji se danas čuva u fundusu riječkog MMSU. Postupak perforiranja fotografija označava umjetnikov gestualni čin dekonstrukcije stvarnosti, što se razabire iz njegovih riječi „ne razumijete i nema vas“.[5]

Ideju problematiziranja uloge promatrača Kutnjak dalje razrađuje u akciji Bez prisustva ljudi izvedenoj na riječkom Korzu 1978. godine, kao i u interaktivnoj akciji Izgažena umjetnost koju najprije izvodi 1978. godine u Zagrebu, a godinu kasnije i u Rijeci prigodom godišnje izložbe HDLU-a. Tom prilikom Kutnjak na ulazu u izložbeni prostor Maloga salona postavlja plakat s natpisom „Izgažena umjetnost“, pri čemu publika simboličnim činom gaženja umjetničkog djela postaje njegovim aktivnim sudionikom.

U to vrijeme intenzivno surađuje s umjetnicima Grupe šestorice autora. U periodu 1975. – 1981. na širem riječkom području priređuje niz akcija u formi neformalnih umjetničkih druženja s umjetnicima „Šestorice“, posebice s Vladom Martekom, Željkom Jermanom te Vlastom Delimar. Primjerice u akciji/koloniji Jednodnevna kolonija s GREŠKOM koja se odvila na području Mošćeničke Drage tijekom 1981. godine.[6] Te iste 1981., samo tri godine nakon što Kutnjak inaugurira akcionizam na riječkoj scenu, isti je uključen u program 11. Biennala mladih jugoslavenskih umjetnika u Rijeci, što je označilo afirmaciju nove umjetničke prakse u lokalnoj sredini.[7]

Početkom osamdesetih Kutnjak se povlači u izolacionizam vlastitog slikarskog ateljea i povremeno javno izlaže. Usprkos Kutnjakovom autentičnom doprinosu akcionističkoj umjetničkoj praksi u javnim prostorima, šira recepcija i teorijska valorizacija njegove umjetnosti još uvijek izostaje.

[1] Nadežda, Elezović, U umjetničkom smislu ja sam u Rijeci sam, razgovor s Zlatkom Kutnjakom, Novi list, 1. lipnja 2006., 52–53.
[2] Suzana, Marjanić, Ne/ravnoteže angažiranog akcionizma, Zarez, IX/201, 2007., 36–37.
[3] Elezović, 52–53.
[4] Elezović, 52–53.
[5] Marjanić, 36.
[6] Cerovac, 44.
[7] Ovogodišnji Biennale i u inozemstvu, Novi list, 17. lipnja 1981., nepotpisano.

Izvori:

1. Cerovac, Branko, Iz Kutnjakova kuta ili Očnjak – Umnjak – Kutnjak, iz kataloga Requiem za Balkan 1991. – 1993. / Neartikulirano 1995. – 1996., katalog izložbe, HDLU, Rijeka, 1996.

2. Cerovac, Branko, Zlatko Kutnjak: Umjetnost je – umjetnost nije / Odabrani radovi 1970 – 2006., katalog retrospektivne izložbe održane 1. lipnja – 2. srpnja 2006., Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2006.

3. Dokmanović, Ranko; Toman, Boris; Valušek, Berislav; Zlatko Kutnjak : Balkanska demonologija, katalog izložbe, Moderna galerija, Rijeka, 1993.

4. Elezović, Nadežda, U umjetničkom smislu ja sam u Rijeci sam , razgovor sa Zlatkom Kutnjakom, Novi list, 1. lipnja 2006., 52– 53.

5. Marjanić, Suzana, „Ne/ravnoteže angažiranog akcionizma“, razgovor sa Zlatkom Kutnjakom, Zarez, IX/201, 2007., 36–37.

6. Ovogodišnji Biennale i u inozemstvu, Novi list, 17. lipnja 1981., nepotpisano.

7. Šuvaković, Miško, Pojmovnik suvremene umjetnosti, Zagreb, Ghent: Horetzky, Vlees & Beton, 2005.

Arhivski su materijal u sklopu kolegija Suvremena umjetnost istražile Dora Križnik i Petra Radić, studentice III. godine preddiplomskog studija Povijesti umjetnosti pri Filozofskom fakultetu u Rijeci, u akademskoj godini 2021./2022.