11.09.2013

Slavko Grčko – Posvećenost redu

Nakon što je nenadano otišao s likovne scene, glavnina onoga čemu je čitav život bio posvećen ostala je objedinjena i gotovo netaknuta na jednome mjestu. Postavilo se pitanje što učiniti s likovnom ostavštinom slikara i grafičara Slavka Grčka.

Građu koja je ostala nakon njegove smrti sačinjavaju radovi iz svih faza stvaralaštva pa se njome može rekonstruirati Grčkov cjelokupni likovni opus. Uzimajući u obzir umjetničku vrijednost radova i ulogu koju je Grčko imao za riječku likovnu scenu, bilo je jasno da građa treba ostati objedinjena i čuvana tako da joj se osigura stalna stručna obrada, vrednovanje te predstavljanje na izložbama i u stručnim publikacijama. S obzirom na vrstu građe, Muzej moderne i suvremene umjetnosti bio je logičan izbor za čuvanje ovoga kulturnog naslijeđa pa je cjelokupna likovna ostavština otkupljena 2008. godine.1 Otkupljenim radovima osnovana je nova, specijalizirana zbirka Slavko Grčko koja sadrži 348 predmeta.2

Grčko je stvorio osebujan likovni izraz koji ga je okarakterizirao kao specifičnu umjetničku pojavu na riječkoj i hrvatskoj likovnoj sceni. Iako je njegovo školovanje vezano uz medij grafike – diplomirao je na Grafičkom odsjeku zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, a potom i magistrirao grafiku – čitav je stvaralački vijek eksperimentirao različitim likovnim disciplinama i spajao naizgled nespojive elemente i likovne postupke. Medij grafike je, međutim, ostao uvijek primaran u njegovu izričaju: razmišljao je poput grafičara kojemu u procesu izrade rada pogreške nisu dopuštene jer svaka nepreciznost rezultira neuspjehom. Kod Grčka vlada red, a tehnička preciznost u izradi svojstvena je svim njegovim radovima, bez obzira na to u kojem su mediju nastali.

Grčkovo umjetničko djelovanje i aktivno izlaganje započinje nakon završetka Akademije – prva samostalna izložba priređena mu je 1965. – a proteže se kroz razdoblje koje je obilježeno izmjenjivanjem različitih likovnih pravaca, vizualnih poetika i konceptualnih pristupa. U kontekstu umjetničkih pojava druge polovice 20. stoljeća, Grčko je umjetnik koji se nikada u potpunosti nije priklonio aktualnim trendovima ili stvarao u okviru ideja i pravila jedne umjetničke grupe. On je eklektik koji iz povijesti umjetnosti uzima one elemente koji odgovaraju njegovoj estetici, inkorporira ih u radove i razvija svoj osobni stil i vizualni govor. Njegovi će radovi često biti spoj dijametralno suprotnih pristupa likovnosti pa spajanje apstraktnih geometrijskih oblika s organskim formama ili figurativnim prikazima u istom kadru postaje karakteristika njegova osobnog stila.3

Muzej moderne i suvremene umjetnosti otkupom je dobio cjelokupnu likovnu ostavštinu koja obuhvaća radove nastale u četiri desetljeća stvaranja. Uz nekoliko akademskih radova izrađenih tušem na papiru, u zbirci se čuvaju i najraniji crteži i tempere nastali neposredno nakon završetka školovanja. Riječ je o minucioznim crtežima izrađenima u maniri nadrealističke poetike.

Sljedeće desetljeće obilježeno je Grčkovim poznatim ciklusom koji prikazuje motiv ruke. U početku su to crno-bijele ruke, plošne i jednostavne, podsjećaju na otisak pa je katkad teško zaključiti je li riječ o ruci izrađenoj prskanim tušem, crnim flomasterom ili serigrafijom. Važno je spomenuti da već tada isti motiv izrađuje u različitim tehnikama tako da postoje brojni primjeri motiva ruke prikazane crtežom, da bi potom isti rad ponovio i u grafici. Malo-pomalo crtež će postati razvedeniji, u crne plohe unosit će se bjeline, a s vremenom će se motiv na istom radu multiplicirati i smještati u geometrijske okvire u koje će se potom unositi i boja. Elementi pop-arta i nove figuracije spojeni s geometrijskim motivima obilježit će ovo razdoblje stvaralaštva. Zašto motiv ruke? Ruka je najjednostavniji i najneposredniji trag koji čovjek ostavlja, počevši još od špiljskog pračovjeka. Grčkova ruka ima složenije značenje, ona je “oznaka ljudskosti unutar bezbrojnih znakova tehničke civilizacije čije je opasnosti zapadna kultura postala svjesna upravo sedamdesetih godina”.4

Ponavljanje i multipliciranje motiva, prikazivanje varijacija na uvijek istu temu ponovit će se i u crtežima i grafikama koje prikazuju opušak cigarete. U muzejskom fundusu postoji osamdesetak radova iz te serije koji govore o Grčkovoj posvećenosti istome motivu, makar bio toliko minoran kao što je opušak cigarete.

Opušak multiplicira, uvećava, kombinira ga s kolažom koji izrađuje od zgužvanih kutija cigareta, kutija šibica i karata, a katkad u njih inkorporira i tekstualne dijelove. Nadovezujući se na “oznaku ljudskosti” na koju upućuje “svojim rukama”, i opušak cigarete je svojevrsni trag koji čovjek ostavlja. “Grčko je tu dimenziju čovjeka prikazao posprdno, bez njegova lika, ostavljajući ga nevidljivim, prisutnim samo njegovim ostacima i otpacima na ulici”.5

Devedesete su godine u zbirci zastupljene apstraktnim crtežima i kolažima te radovima inspiriranima ratnim zbivanjima. U njima nema očekivane ekspresivnosti koju implicira tematika, već je riječ o izlomljenim fragmentima sa simbolima i znakovima lišenima bilo kakve subjektivnosti.6

Aktualne teme i društvene pojave koje se javljaju u svijetu u kojem živi, intenzivno će ga zaokupljati u posljednjem desetljeću života. Radovi koji prikazuju simbole potrošačkog društva, a sačinjeni su od industrijski proizvedenih predmeta, vrhunac su perfekcije i umjetničke produkcije. Grčko strpljivo skuplja limenke Coca Cole, Spritea ili sličnih napitaka, reže ih u trakice koje potom slaže jednu uz drugu, njima zamotava kartonske trake ili olovke koje slaže u zanimljive i oku prihvatljive kompozicije. Industrijski i upotrebni materijal kao što je valovita ljepenka, logex-spužvice, pluto, metal, guma… postaju radovi izrazite vizualne ljepote i umjetničke vrijednosti.

Na izložbi Posvećenost redu željeli smo prikazati dio građe koju je Muzej otkupio. Odlučili smo se za Ruke, Opuške i Smeće budući da su radovi iz tih ciklusa prepoznatljiv znak Grčkova likovnog izražavanja i tek jedan u nizu mogućnosti predstavljanja ovoga samozatajnog i redu posvećenog umjetnika. Nakon prvobitnih ambicioznih planova da se priredi retrospektivna izložba koja bi prikazivala presjek kroz cjelokupno stvaralaštvo, a što bi i bilo potrebno s obzirom na Grčkovu ulogu u riječkome likovnom krugu, shvatili smo da na takvu izložbu treba još sačekati. Presudan je razlog za tu odluku bio što je u međuvremenu Muzeju ponuđen dio građe Slavka Grčka kao dar.

Ta se građa sastoji od radova umjetničke vrijednosti, ali i od materijala čije iščitavanje pridonosi boljem razumijevanju i kontekstualiziranju Grčkova opusa. Brojni su predmeti koje je skupljao i pedantno slagao s namjerom da ih upotrijebi u nekomu budućem radu. Neki od radova nisu dovršeni, a zanimljivi su i važni za razumijevanje načina na koji je koncipirao neku likovnu zamisao. Tu su i pripremne skice ili smanjene verzije rada koje će poslije uvećati. U skicama, kao i u svim Grčkovim radovima, vidljiva je sklonost prema redu i minucioznom radu. Među građom koja se nudi Muzeju nalaze se i brojne ilustracije, fotografije radova, evidencije prijavljenih i neodržanih izložbi, autorova korespondencija, pripreme za predavanja. Riječ je kompleksnoj i bogatoj građi koju treba obraditi i koja će pridonijeti valorizaciji Grčkova rada.

 

Vilma Bartolić

Literatura:

Branko Cerovac, Smoke, vlastito izdanje, Rijeka, 1997.

Branko Cerovac, WEST – EAST – NORTH – SOUTH, HDLU Rijeka, Rijeka, 1997.

Ervin Dubrović, Slavko Grčko, Galerija Jadroagent, Rijeka, 1987.

Ervin Dubrović, Slavko Grčko, Turističko društvo Selce, Selce, 1988.

Ervin Dubrović, Izložba crteža iz ciklusa Rat u Hrvatskoj, vlastito izdanje, Rijeka, 1995.

Ervin Dubrović, Unakrst Slavka Grčka, Galerija Vincent, Kastav, 1997.

Ervin Dubrović, Pohrana urbanog otpada, Galerija Alvona, Labin, 2002.

Vanda Ekl, Slavko Grčko, Moderna galerija, Rijeka, 1976.

Nataša Ivančević, Kontrapunkt, reciklaža, metamorfoza, HDLU, Rijeka, Rijeka, 2005.

Guido Quien, Slavko Grčko, Galerija Mladost, Zagreb, 1982.

Boris Toman, Gradska događajnost, Centar za kulturu Grada Krka, Krk, 2001.

Berislav Valušek, Grčko, HDLU Rijeka, Rijeka, 1995.

Berislav Valušek, Pohvala ruci, HDLU Rijeka, Rijeka, 2000.

Berislav Valušek, Esteta u okruženju, Zavičajni muzej grada Rovinja, Rovinj, 2001.

Nataša Šegota, Poliptih recikliranog smisla, Turistička zajednica Grada Rijeke, Rijeka, 2000.

Milan Zinaić, Slavko Grčko, Odbor gradine Trsat, Rijeka, 1982.

Milan Zinaić, Slavko Grčko, HDLU Rijeka, Rijeka, 1984.

 

1 Otkup građe od nasljednika Slavka Grčka pokrenuli su, neposredno nakon umjetnikove smrti, Branko Lenić, predsjednik HDLU-a Rijeka, te Boris Toman, povjesničar umjetnosti koji je u to doba pisao tekst za monografiju Slavko Grčko. Lenić i Toman popisali su i građu koja je predložena za otkup. Otkup je realiziran sredstvima Grada Rijeke – Odjel za kulturu.

2 MMSU ima četiri specijalizirane zbirke (Slavko Grčko, Mirko Ilić, Romolo Venucci, Božidar Rašica).

Berislav Valušek, Pohvala ruci, Hrvatsko društvo likovnih umjetnosti, Rijeka, 2000.

4 Ibid.

5 Ervin Dubrović, Izložba crteža iz ciklusa Rat u Hrvatskoj, Galerija Marinus, Rijeka, 1995.

6 Ibid.

Uz izložbu Slavka Grčka, Posvećenost redu u Malom salonu