Niko Mihaljević: Muzej kristalne lubanje

31.1.–19.5.2020., MMSU

U sklopu izložbe “S kolekcijom” Davida Maljkovića koja će u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti biti otvorena u petak 31. siječnja u 20 sati kao dio programa Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture, gradi se i “muzej u muzeju”.

U jednom od prostora MMSU-a konceptualni umjetnik i dizajner vizualnih komunikacija Niko Mihaljević, jedan od autora mlađe generacije koje je David Maljković pozvao da surađuju na projektu, priprema “Muzej kristalne lubanje”. Poticaj mu je pritom fenomen mitomanske eksploatacije predkolumbovskih kristalnih lubanja, koje se povezuje s majanskom kulturom i nadnaravnim moćima, u pop-kulturi 20. stoljeća.

Godine 1927., dok su bili u potrazi za izgubljenom civilizacijom Atlantide, arheolozi su u ruševinama mayanskog grada otkrili strahovito izniman – i možda najstariji – predmet koji je ikada oblikovala ljudska ruka. To je savršena kopija ljudske lubanje, predivno izrađena i polirana iz jednog jedinog komada kvarcnog kristala. Ona je, jasno, proizvod sofisticirane civilizacije – njezina je starost procijenjena na 12,000 godina! Lubanjine oči trepere kao da su žive. Promatrači nam govore o čudnim zvukovima, mirisima i svjetlosnim efektima koji iz nje izlaze. Kaže se da je njezin utjecaj prouzročio nered, fizičke povrede, čak i smrt. Je li moguće da je taj tajanstveni predmet naša veza s ljudskom tamnom, magičnom prošlošću? Je li on glasnik iz drugog doba – ili drugog svijeta?”

Navedeni citat dio je kratkog opisa hrvatskog izdanja kultne knjige “Kristalna lubanja” Richarda M. Garvina posvećene tajanstvenoj Mitchell-Hedgesovoj kristalnoj lubanji, za koju se prije desetak godina utvrdilo da je krivotvorina nastala tridesetih godina 20. stoljeća. Osim što je iznjedrio niz pseudoznanstvenih teorija i globalni new age religijski pokret, ovaj je ezoterični artefakt inspirirao i najrazličitije pop-kulturne proizvode, poput četvrtog nastavka filmskog serijala Indiana Jones, epizode znanstveno-fantastične serije Stargate SG-1, epizode Bonnelijevog stripa Martin Mystére, pjesme američkog heavy metal sastava Mastodon, luksuznog brenda votke holivudskog glumca Dana Aykroyda…

Kroz “Muzej kristalne lubanje”, koji je zasad bez stalnog prebivališta a riječki mu je MMSU druga privremena inkarnacija od njegovog osnutka u 2019. godini,  Mihaljević proučava upravo tu tranziciju mitoloških narativa o kristalnoj lubanji u popularnu kulturu, ali i digitalnih obrata u muzealno. Njegova muzejska kolekcija trenutno sadrži 16 eksponata koji datiraju od 1988. do 2019. godine te ima i svoj stalni postav i čitaonicu. Tijekom dvomjesečnog trajanja, publika će eksponate “Muzeja kristalne lubanje” podrobnije upoznati kroz projekcije, radionice i stručna vodstva.

Niko Mihaljević (Split, 1985.) magistrirao je na Werkplaats Typografie (ArtEZ Institute of the Arts) u Arnhemu, Nizozemskoj. Dobitnik je Nagrade Radoslav Putar 2016. za najboljeg mladog hrvatskog umjetnika. Njegovi recentni projekti uključuju permutacijsku kompoziciju “on Water Smoke the” trajanja 130 godina, avangardni karaoke performans “Need Your Love So Bad” (2017.) te “Circumnavigare necesse est, vivere non est necesse” (2016.), filozofski dijalog koji dokazuje da je otok Prvić kopno sa svih strana okruženo morem. U području vizualnih komunikacija proučava i dokumentira vernakularni amaterski grafički dizajn i tipografiju. Osnivač je Muzeja kristalne lubanje. Komponira ezoterične recitale za sintesajzer kao Soft Temple II. Radi kao samostalni grafički dizajner te kao docent na odjelu Medijskog dizajna na Sveučilištu Sjever.