English
New Link
Aktivnosti
O nama      Izložbe      Zbirke      Kontakt      Arhiva      Online zbirka
 
Prijava na mailing listu
e-mail *
Polja označena s (*) su obavezna.
 
Pretraživanje
Akcije uoči referenduma o promjeni Ustava

Uoči referenduma o promjeni Ustava koji će se održati 1.12.2013. pozivamo Vas na:

- Razgovor o referendumu s dr. sc. Nebojšom Zelićem, asistentom na Filozofskom fakultetu u Rijeci, subota, 30.11.2013., 10 sati u Malom salonu

- Performans Nike Rukavine, Don't put your cross on mesubota, 30.11.2013., u 11 sati na Korzu (ispred Malog salona)

once upon a time I had a dream1.jpg

Nika Rukavina, Once Upon a Time I Had a Dream


U vrevi uobičajenih aktivnosti urbanog vikenda, kretanja, ispijanja kave, place ili mise, nailazimo nepomično žensko tijelo pritisnuto križem. Kleči; licem i tijelom priljubljena uz pločnik. Don't put your cross on me, čitamo kao naslov performansa; za sve one križeve trpljenja koje nam nameće represivni sustav i neposredna okolina, kao i za one koje si sami trpamo. S namjerom da se zapitamo koliko smo i sami krivi i kako lako prebacujemo težinu na drugoga, osobito na onog slabijeg, s mršavom pozicijom moći; na onog koji remeti našu površnu uljuđenost. Nika Rukavina performans izvodi uoči najavljenog referenduma o dopuni Ustava Republike Hrvatske odredbom o braku kao životnoj zajednici žene i muškarca. Bira medij performansa i vlastitog tijela, kao protest protiv ljudske uskosti koje u ovom slučaju pod isključivu, suhoparnu formulu želi svesti poimanje zajednice.
Na bazičnoj razini Nikin je performans test izdržljivosti, koncentracije i ustrajnosti u vremenu; propitivanje osjetljivosti javnog tijela. Naslanja se na podulju liniju infiltriranja žive umjetnosti tj. žive skulpture u urbano tkivo, poput performansa Tomislava Gotovca, Ležanje gol na asfaltu, ljubljenje asfalta (Zagreb, volim te!), (1981.) ili također kultnog rada Vlaste Delimar, Vezana za drvo (1985.). Samu sebe izlažući ekstremnoj situaciji, u otvorenim uvjetima javnog prostora, Rukavina unosi smetnju u normaliziranu svakodnevicu. Samoizabrana gesta ranjivosti, lišena bilo kakve želje za moći, pokušava kreirati uzajamnu vezu sa prolaznicima, sugerirajući pitanja o suodgovornosti u nastajanju sve konzervativnijeg poretka. Može li performerski izraz neslaganja postati zarazan, kao protivljenje daljnjim isključivanjima, potiskivanjima i ustrojavanjima kontrole straha nad svime što je drugačije…

Organizacija: HDLUR i MMSU

 

Powered by iSite